U listopadu prošle godine Domenico Dolce i Stefano Gabbana osmislili su show za predstavljanje nove kolekcije za žene o kojem se u modnom svijetu najviše pričalo.

Sama kolekcija je podsjećala na sicilijansko podrijetlo brenda, dok su u prvim redovima po prvi puta sjedili blogeri, a cijeli spektakl prenosio se i na internetu. Show je tjednima punio novine, portale, tweetove i postavio sasvim nove trendove u prezentaciji modnih kolekcija.

Četiri mjeseca nakon tog uspjeha, dizajneri su dali intevju novinarki Metro World Newsa i razgovarali o spoju tradicionalnih vrijednosti i novih tehnologija.

Koja su vaša najranija sjećanja na modu? Kako te uspomene utječu na vaš današnji rad?

Domenico Dolce: Rođen sam u malom gradu na Siciliji. Moj otac je bio krojač, a majka je u dućanu prodavala odjeću, tkaninu i zavjese. Pošto je bila vrlo zauzeta poslom, često me ostavljala s ocem pa sam tako odrastao među iglama i koncima. Nisam se nikada igrao s autićima već s odjećom. Svoje prve hlače napravio sam u dobi od sedam godina.

Stefano Gabbana: Moja obitelj se nikada nije bavila modom. Studirao sam grafički dizajn, ali sam šest mjeseci nakon diplome shvatio da ne želim biti grafički dizajner. Oduvijek sam volio modu, iako dugo s njom nisam bio bliže upoznat.

Mnogi dizajneri su pokušali prodrijeti u blogosferu, ali samo su rijetki uspjeli poput vas. Što vas je potaknulo da blogere pozovete u prve redove svojih prezentacija?

Stefano Gabbana: Željeli smo prenijeti našu poruku i shvatili da moramo srušiti neke stereotipe kako bi išli naprijed. Povratni komentari bili su vrlo dobri što smo i očekivali. Međutim, nismo očekivali da će baš toliko ljudi gledati generalnu probu showa putem interneta.

Nakon toga sve se promijenilo i blogeri su sada redovito u prvim redovima.

Domenico Dolce: Internet i blogovi predstavljaju novi oblik komunikacije koju modni svijet više ne može ignorirati.

Vaš show iz listopada predstavlja svojevrsnu točku preokreta u odnosima između mode i interneta. Slažete li se s tom konstatacijom?

SG: Ljudi u prošlosti nisu baš vjerovali internetu, jer u luksuznom svijetu vladaju drugačija pravila. Neopipljivi elementi i doživljaji puno su važniji od samog proizvoda, a internet se nije uklapao u cijelu priču.

DD: Nama su nove tehnologije uvijek bile važne, ali nam je trebalo vremena da naučimo kako se njima služiti. Morali smo shvatiti tko su čitatelji blogova, što očekuju i koji stil pisanja je za njih primjeren.

SG: Morali smo pronaći način kako komunicirati doživljaj putem videa što nije lako. Visoka moda uvijek se obraćala malobrojnoj, biranoj publici, dok je internet vrlo masovan medij.

Koje su vaše najdraže web stranice?

SG: Za tračeve posjećujemo stranicu Pereza Hiltona...

DD: .. čitamo i blogove o modi, naravno. Sviđa nam se BryanBoy, The Sartorialist, Garance, Doré i Tommy Ton,...

Koliko Internet utječe na vaš rad?

SG: Utječe na komunikaciju. Brz je, dostupan, na njemu možete pronaći sve što tražite i predstavlja savršen izvor informacija. No, kad dizajniramo još uvijek koristimo samo papir i olovku.

Izdali ste mušku i žensku kolekciju u vrijeme krize. Koliko se ova kriza razlikuje od prijašnjih iz vaše perspektive?

SG: Financijska kriza izgleda još snažnije jer su ljudi navikli na lagodan život. Tržište je bilo puno i jednostavno je došlo do raspada sistema.

Slažete li se s komentarima da se posljednjom kolekcijom vraćate u prošlost? Kako to da ste bacili pogled unatrag?

SG: U potpunosti se slažem. Prije 25 godina smo osmislili prvu Dolce & Gabbana kolekciju za žene i kad smo počeli stvarati kolekciju za proljeće/ljeto 2010. osjećali smo potrebu vratiti se našim krojenima.

DD: Ponekad morate iskusiti različite stilove i krenuti različitim putevima kako bi otkrili tko ste i što vam se sviđa. Međutim, ovog puta smo se željeli vratiti na početak. Kolekcija se može opisati s tri riječi: Sicilija, korjeni, tradicija.

SG: Shvatili smo da u ovim teškim vremenima ljudi vole stvari koje su im poznate i koje ih podsjećaju na sigurnost.

Madonna je glavno lice vaše nove kampanje. Što vas kod nje toliko inspirira?

SG: Upoznali smo je 1991. u New Yorku u restoranu koji se zvao Da Silvano. Bio sam tada toliko nervozan da sam prije susreta pušio jednu cigaretu za drugom.

DD: Nakon tog prvog susreta počela je naša suradnja u sklopu njene turneje Girlie Show. Čini mi se da smo dizajnirali smo preko 1500 kostima za Madonnu.

SG: Zaista jako puno surađujemo - od "Ray of Light" preko "Confessions on a Dance Floor" do "Hard Candy".

DD: Imamo sličan pristup poslu. Ona je svojevrsni control-freak, uvijek želi sudjelovati u svim fazama procesa, nikad se ne boji reći što misli i iznimno je cijenimo zbog toga.