Centar za istraživanje raka Fred Hutchinson mjesto je na kojem ekipa biologa Marka Rotha izaziva smrt, ostvarujući rezultate koji su cijelu znanstvenu i medicinsku zajednicu doveli na rub stolca u očekivanju čuda.

Roth miševe stavlja pod stakleno zvono i ubacuje plin vodik-sulfid, vrlo otrovnu kombinaciju koja trenutno udara životinjice, ruši im temperaturu tijela na 11 stupnjeva, zaustavlja srce i disanje. Miševi su u tom trenutku, prema svim pokazateljima, mrtvi.

No, kada im se nekoliko sati kasnije pod zvono ubaci kisik, počinje scena iz sci-fi ili horror filmova. Životinjice se počinju lagano trzati, duboko udišu i počinju šetati unaokolo kao da se ništa nije dogodilo.

Snažan udar plina na metabolizam miševa praktički ih prebacuje u neku vrstu hibernacije u kojoj mogu provesti nekoliko sati bez ikakvih posljedica po mozak i ostale vitalne organe. Čovjek je napokon uspjeo stići tamo gdje je priroda oduvijek, jer zimska hibernacija raznih sisavaca poznata je činjenica, na mjestima velikih vrućina sličan se proces zove estivacija, a embrionička dijapauza javlja se kod dvije trećine sisavaca, zaustavljajući rast embrija koji potom nastavlja razvoj bez komplikacija.

Roth je odlučio pobliže proučiti ovu fleksibilnost metabolizma sisavaca nakon smrti svoje kćeri prije četrnaest godina, a ne treba čuditi da je glavni financijer njegovih istraživanja famozna DARPA, vojna agencija za napredne istraživačke projekte.

Krenuo je s crvima koje je uspavljivao dušikom, da bi se polako prebacivao na složenije organizme poput vinske mušice, žaba i riba te su na kraju na red stigli i sisavci. Istraživanje je pokazalo da se razne životinje mogu dovesti u stanje suspendirane pokretljivosti i dulje od 24 sati pomoću uskraćivanja kisika. Eksperimentiranje ga je dovelo do najpogodnijih otrovnih plinova koji zamjenjuju kisik i guše životinju, da bi je poslije toga kisik vratio u život.

Za sada je najpogodniji vodik-sulfid, plin koji zaudara na pokvarena jaja, a korišten je nekoliko puta u Prvom svjetskom ratu kao bojni otrov. Alkemija ga pozna kao sumpornu paru, bitan sastojak postupka transmutacije metala u zlato.

Rothova teorija jest da kisik treba potpuno zamijeniti nekim otrovnim plinom kako bi se u slučaju smrti kemijske reakcije raspadanja u tijelu potpuno onemogućile. Povratkom kisika u organizam sve se nastavlja tamo gdje je stalo, bez ikakvih oštećenja.

Vizije primjene ovih otkrića su nevjerojatne, od hiberniranja stradalih u nesrećama dok ne stignu do bolnice, preko raznih neizlječivih bolesnika koji bi na ovaj način mogli dočekati pronalazak lijeka.

Za sada se Roth još nije bavio krupnijim sisavcima i ljudima, a trenutno ga najviše muči kako umjesto plina primjeniti nešto što bi se moglo ubrizgati u venu. Kada stigne do te granice, medicini i znanosti otvaraju se potpuno nove, fantastične mogućnosti.