Francuski kralj Henry II. 1559. godine tijekom viteškog turnira smrtno je ranjen zbog čega je deset dana kasnije i umro. Njegovim stupanjem na prijestolje dolazi do personalne unije Francuskog kraljevstva i Bretanjskog vojvodstva pošto mu je majka bila jedini nasljednik tog dijela države, a tom unijom konačno je završilo potpuno ujedinjenje Francuske započeto s Karlom VII. Za razliku od svojih kraljevskih prethodnika koji su više od 50 godina bez obzira na gubitke, vodili ratove za osvajanje Italije, Henry je od toga odustao nakon 10 godina. Pred sam kraj njegove vladavine došlo je do sklapanja mira u dugom ratu bez realnih teritorijalnih uspjeha. Povodom proslave primirja, francuski kralj je sudjelovao na viteškom turniru održanom na pariškom Place de Vosgesu, za koji si je dao napravit zlatni oklop. U želji da bude kraljevski lijep Henry je uspio, ali to je narušilo funkcionalnost oklopa što je kralja koštalo glave. Kaciga je tijekom borbe sa zapovjednikom škotske kraljevske straže Gabrielom Montgomeryem popustila pod naletom koplja čiji se komad odlomio, probio mu oko i zabio se u mozak. Kralj je unatoč trudu svoga kirurga umro u strašnoj agoniji. Za njegovu smrt, koja je uvelike pridonijela prekidu tradicionalnih viteških turnira, veže se i navodno prvo točno Nostradamusovo predviđanje, no kako je ono objavljeno tek 55 godina nakon Henryjeve smrti, odbačeno je kao 'vaticinium ex eventu'.

U blizini sibirske rijeke Tunguske 1908. godine zbio se događaj poznat pod nazivom Tunguska eksplozija ili Velika sibirska eksplozija, jedan od najmisterioznijih događaja u 20. stoljeću. Tunguzi i ruski trgovci krznom u trgovačkoj postaji Vanavara u 7 sati i 16 minuta zapanjeno su gledali kako se s jugoistoka približava ogromna svijetla kugla ostavljajući za sobom plameni trag. Kada je plameni pakao iščezao iza horizonta, začula se serija kataklizmičkih eksplozija. Odjek eksplozija čuo se čak u Londonu, a na sibirskom nebu ostala je užarena svjetlosna pruga duga 800 kilometara. Stabla u krugu od 30 kilometara srušila su se kao šibice, a udarni val eksplozije dva je puta obišao Zemlju. Požari su uništili više od 2.000 km2 guste šume, a u cijeloj Europi danima poslije bilježeni su neuobičajeno živopisni izlasci i zalasci Sunca zbog ogromne količine materijala koji je podignut u atmosferu. Procjene pretpostavljaju da se radilo o objektu mase 100.000 tona, te eksploziji jačine 10 do 40 megatona TNT-a, što je višestruko veća snaga od atomske bombe bačene na Hiroshimu. Zbog zabačenosti, te burnih zbivanja u Europi i Rusiji, znanstvenici su mjesto nesreće posjetili tek 19 godina kasnije, u ekspediciji Sovjetske akademije znanosti pod vodstvom stručnjaka za meteore Leonida Aleksejeviča Kulika. On na mjestu eksplozije nije pronašao fragmente meteorita niti krater što je potpuno zbunilo znastvenike koji ni danas nisu usuglašeni oko uzroka. Pretpostavlja se da se radilo o eksploziji meteora 5 kilometara iznad tla te da zbog toga nije nastao krater. Do danas nisu pronađeni komadići impaktora. Ekspedicije na tom području otkrile su veliku prisutnost Nikla i Iridija, koji su inače prisutni u meteorima, no moguće je da su i vulkanskog porijekla. Britanski astronom F. J. W. Whipple 1930. je iznio teoriju po kojoj je uzrok eksplozije bio mali komet. Da je sadržavao samo led i prah, potpuno bi izgorio prilikom ulaska u atmosferu te ne bi ostavio nikakvog traga nakon eksplozije, što bi se uklopilo u događaje. To još pojačava i svjetleće nebo koje se vidjelo danima nakon eksplozije iznad Europe. Slovački astronom Lubor Kresak je čak predložio da bi se moglo raditi i o komadiću kometa Encke, no Zdenak Sekanina je objavio članak u kojem je kritizirao tu teoriju jer bi se takva vrsta kometa dezintegrirala, pa da je vjerojatnije da se radi o meteoru. No, postoje i neki neobjašnjivi fenomeni. Ruski geolog Vladimir Epifanov iznio je teoriju o eksploziji velike količine metana koja je 'iscurila' iz tla, što je slučaj zabilježen u Candu u Španjolskoj. Druge teorije, koje su više hipotetske prirode, govore o sudaru Zemlje s antimaterijom ili malom crnom rupom, deuteriju iz kometa koji je u dodiru sa atmosferom prouzročio prirodnu hidrogensku eksploziju, pa do toga da je NLO pao na zemlju ili da su vanzemaljci spasili zemlju uništivši meteor koji je mogao prouzročiti globalnu kataklizmu. Istraživanja i rasprave o točnim uzrocima još traju, a nepoznanica je i glavni razlog raspredanja raznoraznih vjerojatnih i manje vjerojatnih priča koje se svako toliko pojavljuju u javnosti.

Smrtonosna čistka koju je naredio Adolf Hitler, poznata kao Noć dugih noževa, čiji naziv dolazi od bitke iz mita o kralju Arturu, započela je 1934. godine. Prije dolaska na vlast, Hitler je imao pouzdanike koji su bili u sastavu zloglasnih SA odreda koje je vodio Ernst Röhm, ranije svojevrsni Hitlerov mecena u njegovom političkom usponu. SA ili Sturmabteilung (njem. Jurišni odredi), bili su paravojna organizacija unutar Nacional-socijalističke stranke koja je odigrala ključnu ulogu u dovođenju na vlast Adolfa Hitlera 1930-ih. Na svom vrhuncu SA-odredi su brojali 3 milijuna ljudi i time bili jedna od najvećih paravojnih organizacija u povijesti. Općenito su bili poznati kao Smeđe košulje zbog boje uniformi. Nakon što je došao na vlast SA-odredi Hitleru više nisu bili potrebni. Vodeći pripadnici odreda osjećali su da ih je Hitler iskoristio i zatim odbacio. Osim toga on se želio dodvoriti visokim njemačkim vojnim časnicima koji su prezirali SA. Kada se Röhm osilio, Hitleru je rečeno da se protiv njega kuje urota. Vidjevši lažne dokaze, on je odobrio odmazdu. Sukobljene strane su bili Röhm na jednoj strani, a na drugoj Hitlerovi oligarsi: Goebbels, Göring, Himmler i časnik Reinhard Heydrich. Fanatični ubojice iz redova SS-a, koji je nastao kao dio SA, napali su vođe Sturmabteilunga, političare i druge neistomišljenike. Hitler je pred Nijemcima opravdao ubojstva lažnim tvrdnjama da je vodstvo SA pripremalo državni udar, a jedno od opravdanja bilo je i raširena homoseksualnost među članovima SA. Službeno je ubijeno 77 visokih časnika SA, ali smatra se da ih je bilo i više od 400 dok je preko tisuću ljudi završilo u zatvorima. Nakon Noći kristalnih noževa uloga SA u životu nacističke Njemačke se sve više minorizirala, a događaj je bio nagovještaj holokausta i Kristalne noći.

Hrvatski i slovenski putopisac, pjesnik, kritičar i književnik Stanko Vraz, jedan od izdavača kritičarskog časopisa Kolo, a najpoznatiji po svojoj ljubavnoj lirici inspiriranoj romantičnom erotikom u stilu i u modi njegova doba, posvećenom imaginariom ljubavnim idealima, među čija najpoznatija djela spadaju pjesma Đulabije te niz soneta Sanak i istina, rođen je u Cerovcu 1810. godine.

Hrvatski kemičar i metalurg Franjo Hanaman, izumitelj prve ekonomične električne žarulje s metalnom niti za koje je koristio wolfram, a taj je izum upotrijebljen i u unapređivanju ranih dioda i trioda dok su još bile u obliku vakuumskih cijevi, redoviti sveučilišni profesor te prodekan i pročelnik Odjela za rudarstvo i metalurgiju Tehničkog fakulteta u Zagrebu, rođen je 1878. godine u Drenovcima kod Vukovara.

Njemački nogometni trener i bivši nogometaš Jürgen Klinsmann, koji je u igračkoj karijeri prošao kroz 11 manjih i većih europskih klubova, osvajač Kupa UEFA s Interom i Bayernom, te svjetskog i europskog prvenstva s Njemačkom, izbornik njemačke reprezentacije koju je na EP-u 2006. doveo do brončanog postolja, a od 2008. do 27. travnja 2009. trener minhenskog Bayerna, rođen je u Göppingenu 1964. godine.

Američki glumac Brian Bloom, brat glumca i producenta Scotta Blooma i glazbenika Mikea Blooma, koji je prvi veći uspjeh imao u filmu Once Upon A Time In America Sergia Leonea nakon čega je glumio i u filmovima Crash Course, The Colony, The Hostage Negotiator, Terminator: The Sarah Connor Chronicles, te serijama Melrose Place, Oz, CSI: Crime Scene Investigation, CSI: Miami, CSI: NY, Law & Order: Special Victims Unit i brojnim drugima, rođen je 1970. godine u New Yorku.

Američki plivač Michael Phelps, višestruki svjetski rekorder, svjetski prvak i olimpijac s najviše pojedinačno osvojenih zlatnih medalja, te s četrnaest zlatnih olimpijskih medalja osvojenih na Igrama 2004. i 2008. prvi na listi najuspješnijih olimpijaca u povijesti, ukratko najveći plivač svih vremena, najuspješniji olimpijac u povijesti i jedan od nekolicine najvećih sportaša u povijesti, rođen je u Baltimoreu 1985. godine.