Dodiri mogu na nas djelovati umirujuće, ako smo uzbuđeni ili očajni. Jer oni utječu na naše disanje, na tjelesnu temperaturu, funkcije jetre, a reguliraju i hormon stresa kortizol. On je indikator jačine stresa.

Julian Packheiser s Instituta za kognitivnu neurologiju s Ruhrskog sveučilišta u Bochumu istraživao je pozitivne učinke dodira. Sa svojim timom u kojem su bili znanstvenici iz Njemačke i Nizozemske analizirao je oko 130 međunarodnih studija.

"Kod ljudi koji su imali bolove ili patili od strahova ili depresija dodiri su bili izuzetno korisni", kaže Packheiser. „Kod oboljenja srca i krvotoka, primjerice kod visokoga tlaka ili ubrzanog rada srca, nismo utvrdili tako jake učinke. Istina, dodiri su pomagali i tu da se bolovi ili druge poteškoće ublaže, ali učinak je bio puno slabiji i kraće je trajao."

Znanstvenici su analizirali i pitanje utjecaja s obzirom na to od koga dodiri potječu i došli do nevjerojatnog rezultata. „Otkrili smo da su primjerice dodiri robota ili određenih objekata kao terapijskih pokrivača, jastuka ili plišanih životinja imali vrlo jake, pozitivne efekte na zdravlje", kaže Packheiser.

Mozak svrstava dodire

Kod dodira se aktiviraju specifični živčani putovi u našoj koži, takozvane C-taktilne niti. Oni dojavljuju mozgu treba li neki dodir svrstati kao ugodan ili neugodan. Oni imaju izravnu vezu s „centrom za nagrađivanje" u mozgu. Kod polaganog, ugodnog milovanja izlučuje se hormon sreće dopamin koji pozitivno utječe na psihu.

Nedostatak tjelesnog kontakta može negativno utjecati na naše zdravlje. To je pokazao i nedostatak kontakta i dodira u vrijeme korone. Brojni ljudi su morali živjeti povučeno, bili su izolirani, gotovo da nisu imali kontakata s prijateljima i poznanicima. Ako nedostaje tjelesna blizina kod čovjeka se razvija snažna potreba za dodirima i ljudskom blizinom.

To pogađa i brojne starije ljude koji možda izolirano žive u staračkim domovima ili zbog zdravstvenih problema leže u bolnicama. Njima često nedostaju dodiri.

Fizičke i psihičke posljedice

Dodiri potiču fizički bolju cirkulaciju krvi, jačaju imunosni sustav i ublažavaju bolove. Terapijski dodiri kao masaže ili fizioterapija mogu ubrzati zarastanje ozljeda i ublažiti kronične poteškoće.

Na psihičkoj razini dodiri znatno doprinose stabilizaciji raspoloženja i jačaju samopouzdanje. Ljudi koji žive u okruženju ispunjenom nježnim dodirima pokazuju manje sklonosti strahovima i depresijama i općenito su zadovoljniji.

Ako se ne dodirujemo dovoljno često i intenzivno raste razina kortizola u našem tijelu, a time i rizik srčanog i moždanog udara.

Što češće, to učinkovitije

Znanstvenici su analizirali i kako česti bi dodiri trebali biti i koliko bi trebali trajati da bi se postigao što pozitivniji učinak. „Nekoliko kraćih dodira koji se događaju češće izgleda da poboljšavaju pozitivan utjecaj na zdravlje", kaže Packheiser.

Ako nekoga pitate bi li bolje bilo jednom otići na dužu masažu ili tri do četiri puta se zagrliti, odgovor studije je jasan: „Grljenja više pomažu, čak i ako traju kraće", kaže Packheiser. Uvjet je da i jedna i druga osoba žele zagrljaj ili dodir i da se pri tom razvija pozitivan osjećaj.

Prvi tjelesni kontakt

Izuzetno važni su dodiri za novorođenčad. To su u pravilu dodiri s majkom. Osjetilo dodira je prvo osjetilo koje se razvija kod nas ljudi. Još prije nego otvori oči beba osjeća tjelesnu toplinu i dodire koji joj daju dojam zbrinutosti i sigurnosti.

Bebe koje se redovito drži i miluje bolje se razvijaju fizički i psihički nego djeca koja imaju malo tjelesnog kontakta.

Kontakt s majkom preko kože potiče izlučivanje hormona oksitocina. On kod rođenja utječe na to da trudnica dobije trudove i da se uspostavi bliska veza između majke i djeteta.

Ali i kod odraslih oksitocin igra važnu ulogu, jer je on povezan s međuljudskim odnosima, on na naše tijelo djeluje umirujuće i opuštajuće. Dokle god živimo taj hormon za nas ljude ostaje važan, jer on potiče potrebu za bliskošću i dodirima.