Dobro je možda prvi odgovor koji smo u životu naučili dati kako bismo ispali pristojni. Kad nas pitaju kako smo, mi odgovaramo:"Dobro". Kad nas pitaju kako je bilo na koncertu, opet dobro. Kad nam netko kaže da će kasniti, obično slegnemo ramenima, ali na kraju je ipak dobro.

Dobro od nas ne zahtijeva da puno razmišljamo, objašnjavamo niti da se emocionalno uključimo u razgovor koji vodimo ili situaciju u kojoj se nalazimo. Taj odgovor obično znači da nam je nešto prihvatljivo, a sugovornika sprječava da se dodatno zamisli jesmo li ga izgovorili da izbjegnemo sukob, promijenimo temu ili se što prije izvučemo iz razgovora. 

Dobro i njegov moderniji rođak preuzet iz engleskog jezika, a prisutan ponajviše u mlađih generacija, OK ili okej pružaju nam mogućnost da prestanemo misliti. Ako nešto etiketiramo kao dobro, s time smo završili. 

Ali što dobro govori o nama?

Istina je da je dobro vrlo neutralan odgovor, no ako ga često koristimo i uobičajen nam je odgovor u skoro svakom diskursu, čini nas dosadnom i nezanimljivom osobom. Nitko ne želi provoditi dane s nekim kome je sve uvijek dobro. Ljudi započinju razgovor s ciljem da prenesu neku informaciju ili ju zatraže. Očekuju reakciju, našu uključenost u trenutak i naše mišljenje. Oni žele vidjeti da je i nama stalo (ili da nije) do teme o kojoj govore, a jedini način da to saznaju je tako da im vi to kažete. 

Detalji će nas spasiti

Ljudi vole komunicirati s drugim osobama koji su jednako zainteresirane za temu, bez obzira poklapaju li se mišljenja obje strane. Ako već nešto proglasimo dobrim, ništa nas neće koštati razradilti malo svoj odgovor. "Koncert je bio dobar, a pogotovo ona zadnja pjesma. Mislim da je s njome improvizirao." ili "Pričekat ću te, ali požuri, nije fer da ja uvijek tebe čekam." 

Važno je obratiti pažnju na to ako zvuči naša svakodnevna komunikacija i čuvati se neutralnih odgovora. Koliko god bili pristojni, ponekad je jednostavno potrebno uložiti malo više truda u razgovor koji vodimo.