Vjerovali ili ne, između 20 posto i 23,2 posto učenika u Španjolskoj ima nisku razinu razumijevanja pročitanog teksta, a što je obično predskazivač neuspjeha u školi. Osnovnoškolci u dobi od 8 i 9 godina, čiji roditelji čitaju s njima, uglavnom su napredniji u razumijevanju tekstova od djece koja doma ne čitaju s roditeljima, dodaje Zaklada.

Kako bi omogućila djeci da čitaju uz pratnju odraslih, ukoliko njihovi roditelji to nisu u mogućnosti ili ne žele raditi, pokrenula je poseban program nazvan "Obitelji, saveznice čitanja". U obrazovnim centrima, knjižnicama i socijalnim centrima nalaze se osobe spremne čitati s djecom i objasniti roditeljima kako to raditi.

U Zakladi kažu da je ključno poticati izvanškolsko čitanje da se "izbjegne socijalna isključenost" djece koja odrastaju u nepovoljnom okruženju, odnosno da se stvore učenici otporni na takvo okruženje.

Juan Mata, pedagog i profesor tijekom 40 godina na Sveučilištu u Granadi, detaljno je prostudirao ovaj fenomen.

"Ponekad se misli da je čitanje isključivo vezano za školu, no to nije tako. Škola ima važnu ulogu no ključno okruženje je obitelj", kaže.

"Dječak ili djevojčica će usvojiti ono što vide oko sebe dok odrastaju. Ono što obitelj već ima usvojeno, bilo da  je riječ o čitanju, društvenim odnosima, bavljenju sportom ili plesom, velikim će dijelom odrediti sklonosti djeteta", dodaje.

Taj postupak, kada je riječ o čitanju, počinje prije nego dijete zakorači u školu. Zatim se samo nastavlja.

"Postupak bi se trebao sastojati od čitanja naglas prije spavanja, obiteljskih razgovora oko knjiga, odlaska u knjižare s roditeljima, prisutnosti knjiga, novina ili časopisa u vašoj kući. O darovima koji se sastoje od priča, stripova ili romana", objašnjava Mata.

"Ovaj ekosustav knjige je odlučujući, a nažalost, s bolom to govorim, njime počinje krivulja koja razdvaja djecu koja prirodno ulaze u svijet čitanja pd one koja ne ulaze", dodaje.

Razumijevanje pročitanog ima pak posljedice u gotovo svim predmetima u školi.

"Ako nismo u stanju razumjeti tekst matematičkog problema, bit će nam teško riješiti ga", napominje Mata.

Tu je i jedan paradoks na koji upozorava. A to je da škola, najbolje oruđe učenicima iz siromašnih domova, povećava tu nejednakost, a da toga nije svjesna.

"Udžbenici su namijenjeni djeci koja tečno čitaju. Koncept udžbenika je prilagođen djeci s već usvojenim vokabularom. I tako, polako, gotovo od početka počinje razdvajanje djece temeljem njihove sposobnosti čitanja te izbija na površinu kasnije u srednjoj školi", kaže Mata.