U čaopisu "Current Biology" objavljeno je istraživanje čiji su rezultati pokazali da kod dječaka koji ne osjećaju poriv za smijanjem u društvu ljudi koji se smiju postoji veća mogućnost razvijanja psihopatije u odrasloj dobi.

Dječaci koji su pokazali uznemirujuće obrasce ponašanja, između ostalog pokazali su i manjak iskazivanja emocija na zvuk smijeha. Radilo se o rezultatima prikupljenima na 92 dječaka u dobi od 11 do 16 godina. 

Autor istraživanja, Essi Viding, objašnjava kako su se dosad uvijek promatralo kako ljudi s psihopatskim poremećajem procesiraju negativne emocije te kako ih one potiču na negativno ponašanje spram drugih. No ta istraživanja nisu mogla objasniti zašto se takvi pojedinci ne mogu emocionalno povezati s drugim ljudima. Posljednje istraživanje pokušalo je dati odgovor na pitanje kako se dječaci za koje se smatra da imaju mogućnost razvijanja phisopatskih osobina ponašaju u društvu ljudi koji se smiju. 

30 ispitanika pokazalo je normalno ponašanje, dok su se u ostala 62 slučaja pojavila ponašanja koja znanstvenici povezuju s karakteristikama koje pokazuju psihopati. 

Mjerene su kognitivne reakcije djece na smijeh - ispitanici su slušali snimke prirodnog smijeha, glumljeng smijeha te zvukove plača. Pritom su ispitivani kako se osjećaju prilikom slušanja pojedinačnih snimki te osjećaju li u kojem trenutku potrebu i sami se nasmijati. Svoje emocije opisivali su na ljestvici od 1 do 7. 

Djeca koja su pokazala problematično ponašanje, rijeđe su pokazivala potrebu da se nasmiju uz zvukove smijeha i veselja. 

U daljnjim studijama pokušat će se otkriti je li nedostatak smijeha direktna posljedica ostalih problematičnih karakteristika, s ciljem da se istraži postoji li mogućnost da se već u djetinjstvu predvidi mogući razvoj psihopatskog ponašanja.