Djeca koja imaju imaginarne prijatelje vjerojatno će biti kreativnija, emocionalno pristupačnija i usmjerenija prema postignućima u životu od djece koja ih nemaju, smatra psiholog Evan Kidd sa sveučilišta La Trobe u Melbourneu.

"Imaginarni prijatelj je posebna vrsta igre... ključna komponenta normalnog razvoja", kaže Kidd koji je koautor studije o imaginarnim prijateljima kod djece koju je izradio zajedno s Annom Roby sa sveučilišta u Manchesteru.

Kidd kaže da se taj fenomen javlja kod šezdesetak posto djece.

Neka djeca imaju jednog imaginarnog prijatelja, druga puno njih. Neka ga zamišljaju na temelju određene lutke ili plišane igračke, kod drugih je on u potpunosti plod mašte.

"Za roditelje to nekad zna biti problematično, kada djeca primjerice krive imaginarne prijatelje za nešto što su sama učinila", kaže on. "Ali, u smislu razvoja, ne bih to smatrao lošim".

Kidd kaže da su djeca s imaginarnim prijateljima bolja u komunikaciji, te bolje razumiju socijalnu interakciju.

Imaginarni prijatelji nestaju oko polaska u školu. "To još uvijek ne znači da ih djeca više neće imati, ali mogla bi se s njima manje igrati, a potom će s vremenom imaginarni prijatelji nestati".