„Strojevi koji sprječavaju sposobnost učenja", ovako profesor psihijatrije, Manfred Spitzer sa Sveučilišta Ulm naziva kompjutere i igraće konzole namijenjene djeci i mladima. „Slijedeće generacije će zbog toga biti trajno oštećene. Dokazano je da mladi i djeca koji mnogo vremena provode koristeći digitalne medije, nisu više u stanju mnogo učiti, njihova sposobnost učenja je jednostavno oštećena", upozorava Spitzer. Njegovo je objašnjenje da računala takoreći mozgu „oduzimaju" posao kojeg bi inače sam morao obavljati - što je naravno pozitivno budući da tako treniramo moždane ćelije i postajemo pametniji.

Drugim riječima, Manfred Spitzer sposobnost mozga ka učenju uspoređuje sa sposobnošću mišića - ukoliko ih slabo ili malo koristimo, oni se nakon nekog vremena smanjuju, odnosno, atrofiraju. Činjenica da se mozak ukoliko ga ne koristimo u dovoljno mjeri, također smanjuje, može se u međuvremenu čak i izmjeriti. Tko primjerice stalno koristi navigacijski uređaj kako bi što prije i jednostavno došao do cilja, taj oslabljuje svoj vlastiti, uređeni navigacijski uređaj u mozgu. Tako ne nestaje samo sposobnost orijentacije već se smanjuje i volumen hipokampusa, dijela mozga nadležnog za ove sposobnosti.

Poteškoće u razvoju govora i loše ocjene u školi    

Profesor Spitzer posebno upozorava na opasnosti koje prijete djeci koja već od najranijih dana počinju s korištenjem kompjutera. Istraživanja su naime pokazala kako djeca u dobi do treće godine starosti ionako preko digitalnih medija ne mogu ništa naučiti. Naprotiv, njih se tako čak izlaže opasnosti da svoje jezične i govorne sposobnosti ne mogu razviti kako treba.

„Roditelji bi trebali znati, da ukoliko svojem djetetu koje pohađa prvi, drugi ili treći razred poklone neku igraću konzolu, na primjer Playstation, da mu time zapravo poklanjaju loše ocjene u školi. Kompjuteri na radnom stolu nekog 15-godišnjaka nikako neće poboljšati njegovo učenje, ocjene kao ni neke druge sposobnosti - naprotiv. To dokazuje i poznata PISA studija", upozorava Manfred Spitzer.

Međutim, njegove poprilično radikalne ocjene i upozorenja su među mnogim drugim stručnjacima sporne. Jedan od njegovih najžešćih kritičara je Stefan Aufenanger, profesor medijske pedagogije na Sveučilištu u Mainzu. „Mislim da nije dobro davati ovakve paušalne izjave i reći kako su kompjuteri za sve krivi te kako je ranije bilo bolje. To jednostavno nije istina", kaže on.

Doduše, i on tvrdi kako nije dobro malu djecu postaviti pred neku kompjutersku igricu ili televiziju, no u svom stajalištu nije toliko radikalan. „Neki roditelji su jednostavno uvjereni kako će svojoj djeci učiniti uslugu time što im već tako rano pružaju mogućnost upoznavanja s digitalnom tehnikom. Oni misle da će im time olakšati kasniji život i omogućiti bolji posao ili karijeru. To je potpuna besmislica", kaže Aufenanger.

Kompjuteri u školskoj nastavi

„Međutim, ako ih se pravilno koristi, kompjuteri bi mogli biti jako korisni u školskoj nastavi. Oni pružaju mnogo prostora raznim eksperimentima; primjerice, na njima se može simulirati neki grad i tako djeci pokazati kako zapravo urbane sredine funkcioniraju", dodaje Stefan Aufenanger.

Vassilios Fthenakis, predsjednik Didacte, najvećeg europskog sajma vezanog za obrazovanje i školstvo također upozorava kako nikako nije pozitivno sve digitalne medije proglasiti „vražjim djelom". „Istraživanja jasno pokazuju kako zapravo ne postoje nikakvi dokazi da su digitalni mediji sami po sebi štetni. Znači, ako se djeca na taj način susreću sa sadržajima koji odgovaraju njihovoj dobi, to samo može biti korisno", kaže on.

Fthenakis dodaje kako međutim važnu ulogu pri tome moraju imati i roditelji ali i sustav obrazovanja pojedinih zemlji. Prema njegovom mišljenju, svi oni zajedno moraju preuzeti odgovornost i od samog početka djecu prema digitalnim medijima usmjeriti na pravi način. „To znači da ukoliko roditelji imaju dojam da njihovo dijete previše vremena provodi ispred kompjutera, tada bi u svakom slučaju trebali s njime razgovarati. Odstranjivanje kompjutera iz dječje sobe, ne može biti pravo rješenje. Nikada nije dobro primjenjivati ovako drastične mjere - zabrane ne dovode do ničeg pozitivnog. Naprotiv", zaključuje stručnjak Vassilios Fthenakis.