Unatoč tomu što se iz naziva „materinji jezik" u većini svjetskih jezika dade zaključiti kako djeca jezik uče upravo od svojih majki, tomu baš i nije tako, tvrde znanstvenici.

Istraživači sa Sveučilišta u Cambridgeu koji se bave evolucijom jezika u ljudi kroz genetiku pokušali su saznati uče li djeca doista jezik od svojih majki, kako se do sada mislilo, i to ne samo u laičkim, već i stručnim krugovima.

Nažalost, budući da je jezik razvijen puno prije nego pisana riječ, gotovo je nemoguće pronaći bilo kakve relevantne podatke o njegovom razvoju oslanjajući se isključivo na povijesne zapise.

Znanstvenici su se zbog toga okrenuli genetici i pokušali saznati dolaze li geni za jezik s majčine ili očeve strane istražujući kromosome unutar DNK.

U traženju odgovora na ovo pitanje, posegnuli su za rezultatima prijašnjih genetskih studija i proučili nekoliko stotina različitih istraživanja te pronašli vrlo zanimljive rezultate.

Primjerice, otkrili su kako su Islanđanci potomci nordijskih Vikinga s muške strane te žena otetih s Britanskog otočja sa ženske strane. Budući da islandski jezik ima skandinavske i nordijske korijene, a ne anglosaksonske, kakve bi očekivali u slučaju da se jezik na djecu prenosi sa majke, znanstvenike je ovo navelo na zanimljivu teoriju.

Ipak, budući da je uzorak ljudi na Islandu poprilično malen i relativno izoliran, znanstvenici smatraju da su još uvijek potrebna dodatna istraživanja kako bi se moglo ustvrditi da je materinji jezik zapravo „očinski jezik". Hoće li nam buduće studije donijeti neka nova saznanja na ovom području, ostaje za vidjeti.