Još uvijek vladaju stereotipi i predrasude kao u devedesetima, kad se u Splitu i Dalmaciji tek počela formirati scena elektronske glazbe, kaže nam Pero Full House, poznati DJ i jedini u toj regiji kome već godinama polazi za rukom redovito organizirati partyje s potvrđenim imenima ali i talentiranim ‘poletarcima’. Jedan je od pokretača specijaliziranog portala Muzika na struju, a pod istim imenom u lipnju za Aquarius Records po prvi put izlazi jedan miks kompozicija domaćih DJ-eva. Autor je naravno, Pero Brčić, odnosno Full House. Osim toga, vrijedni je Solinjanin ovih dana sav u organizaciji nove dancefloor atrakcije, velikog open air R: evolution Funk Festivala s brdom DJ-eva, zakazanog za kolovoz u Planom kod Trogira.

Što nam zasad možeš reći o R: evolution Funk Festivalu?

- Svirat će dvadesetak najpoznatijih stranih i domaćih DJ-eva na dva floora, s odličnim razglasom, videoprojekcijama... Nastup su već potvrdili Umek, koji je definitivno postao jedan od najtraženijih DJ-eva, Murphy,  po mnogima najbolji brazilski DJ, Agoria za kojeg je Tricky rekao da je nešto najbolje što se pojavilo u elektronskoj glazbi u zadnjih deset godina, kao i Shuma, zagrebački live-act duo, jednostavno fantastičan i sve traženiji kod nas i vani. Prvi festival koji sam organizirao bio je na splitskom Žnjanu i zvao se Evolution Funk Festival, još 1999. Od tada nismo mogli naći adekvatan prostor, no pojavio se novi klub, Stone Age u Planom, idealno lociran, s prekrasnim pogledom i što je najvažnije, ima veliki kapacitet, a nikome ne smeta.

Koja su domaća imena zastupljena na CD-u Muzika na struju i kako je nastao?

- Među ostalima su tu su i Pille, Ivan Komlinović, Eddy C... Već duže vrijeme dobivam dosta glazbe domaćih autora, koja svakim danom postaje sve bolja i autorski i produkcijski. To je dobra strana tehnološkog napretka i umrežavanja. Ljudi doma rade glazbu u raznim programima i ne treba im više skupi studio koji si velika većina nije mogla priuštiti. I kad je naprave, odmah je mogu poslati bilo kome. Najbolje za vikend odmah isprobavam na flooru i vidim radi li ili ne radi. Jer nije isti osjećaj slušati to doma u studiju i na flooru. Tako sam odlučio promovirati domaće snage koje su često zapostavljene nauštrb stranih autora.

Možda si ti najzaslužnija osoba za opstanak scene elektroničke glazbe u Dalmaciji...

- To mi je prije svega velika ljubav i strast. Inače bih davno odustao, jer ima i previše problema i brana u glavama ljudi, od onih koje se odnose na ‘ono kad ploča preskače’ pa do strogo podijeljene scene s ljudima koji su se zaboravili zabavljati. Za sam opstanak svega najzaslužniji su ljudi koji vole i podržavaju to što radim i bez njih ničega ne bi bilo.

Je li marljivost glavni razlog što tebi uspijeva promotorstvo, a nekima ne?

- Naravno, marljiv rad i motiv, a motiv je ljubav prema glazbi. Onaj trenutak na flooru kad te zapljusne bas i ubuzme hipnotički ritam, to se ne da opisati.

Pokrenuo si label OmegaRitam, pa AlfaRitam, kako bi promovirao domaću scenu...- Da. iako su na tim etiketama izašla i neka poznatija strana imena, kao Bryan Zentz, Jeff Bennett, Marky Star. U zadnje sam vrijeme malo stao, otkad je opala prodaja vinila u odnosu na nove formate. Prije kad si izdao ploču, mogao si je opipati. Autori su je čuvali kao svoju djecu. Što danas možete opipati? Elektrone? Nisam nostalgičar, ali neke vrijedne stvari nestaju, sve se banalizira i revlativizira.

Što otežava taj posao?

- Najveća poteškoća je nedostatak novih  klubova. U Splitu je najgore stanje u cijeloj regiji. Da čovjek ne povjeruje! Split se pretvorio u veliko selo. Dogodio se urbicid. Umjesto da su ljudi koji su doselili u Split za vrijeme rata i poraća usvojili urbane vrednote žitelja, oni su uspjeli poseljačiti grad. U Splitu ne postoji niti jedno mjesto koje sustavno prati što se zbiva u klubovima širom svijeta. S druge strane, imate na sceni ‘mešetare’ i novokomponirane techno i house promotore  kojima je glavni cilj ‘dignit neku lovu’, tako da se prodaju sise i guzice za DJ pultom i kojekakve topless gluposti na kojima imate 90 posto neiživljenih momaka u prvim redovima s mobitelima. Sve to uništava clubbing. Toga prije nije bilo i zato smo krajem devedesetih proglašavani jednom od najboljih scena za klupsku glazbu u Europi. Sad je situacija totalno drugačija. Aktualni DJ-evi koji su face po svijetu, u Hrvatskoj ništa ne znače, a znače face s MTV-ja, uglavnom kozmetički, pozerski DJ-evi koje sa svirkom veže samo slava i novac. Tko otvori dobar klub u Splitu, s dobrom idejom i kozmopolitskim stajalištima, taj će napaviti dobar posao. Ja imam formulu i znanje, ali nemam novac. Investitori, javite se! :-)

Dalmacija bi mogla biti atraktivna party destinacija, posebno ljeti. Ljepota njezinih prirodnih atributa je neodoljiva, hedonistička, seksi...  Što je priječi da iznjedri neku novu Ibizu?

- Uspoređivanje s Ibizom je velika zabluda koju plasiraju razni lobiji. Ibiza zimi ima oko 200 tisuća stanovnika, a ljeti do dva milijuna. I to su uglavnom ljudi koji su došli radi partyja, s određenim novcima koje će samo na zabavu potrošiti. Vani se za to nude kompletni aranžmani u koje je uključen avioprijevoz, smještaj te ulaznice u klubove. K nama ljudi dolaze kupati se i spavati. U nas stranci ne dolaze u klubove. Ljeti u špici, možda ih bude 5 posto. I često dođu preskakati zidove ili se cjenkaju. Posebno Talijani, uvijek se cjenkaju za karte! Najbolji gosti su Bosanci. Mi nismo party-destinacija, a imamo sve preduvjete bar da stvorimo neke oaze. No prvo trebamo srušiti barikade u glavama. Ibiza stvara više novca u sezoni nego cijeli turizam Hrvatske.

Svirao si na Love Paradeu, Maydayu...

- Da, lijepo je bilo to doživjeti. Svirao sam na Love Paradeu na glavnom partyju organizatora pod nazivom Love Nation uz Armand van Heldena, Mobyja, WestBama, i to ‘99.  kad je bilo najviše posjetilaca. A 2001. sam otvorio Mayday. Ali, mene više privlače klubovi i klupski prostori.

Koja vrst glazbe ti je trenutno ‘napeta’ i zašto? Što te osobno zanima postići dok sviraš?

- Uvijek pokušavam unijeti nešto novo u svoj set. Nikad ne podilazim publici jer ne volim DJ-eve koji su ‘jukeboxi’. DJ se kao i svaki umjetnik treba bukirati po onome po čemu je poznat, a ne da bi ispunjavao želje. Smiješno je i sve češće kad vlasnik nekog objekta, uglavnom ljeti, na nekoj plaži, bukira nekog stranog DJ-a, pa kad ovaj počne svirati, gazda dođe i skine ga s pulta jer to nije ono što je on zamislio u svojoj glavi... To se događa redovito! Ja želim postići da ljudi plešu na nešto što dosad nisu čuli, želim širiti njihove obzore, a za to moraš biti otvorena duha, otvorena uma, spreman za iskorake u nepoznato. Put je neizvjestan, ali je zato i nagrada najveća. Nikada ne spremam muziku unaprijed i nikada ne znam šta ću puštati tu večer. U tome je draž...

Da se može živjeti samo od gigova, bi li se i dalje bavio organizacijom partyja?

- Ne.

Kako ide portalu Muzika na struju?

- Mi smo neprofitni portal koji se bavi promoviranjem kvalitetne elektroničke glazbe u svim njenim formama. Ništa osim toga nas ne zanima i svi želimo da tako i ostane. Mislim da smo uspjeli  postati svjetionik u moru smeća oko nas. To ljudi prepoznaju i imamo sve više posjeta i članova. Othrvali smo se raznim ponudama, pa čak i da nas otkupe malo krupnije internetske firme. Za one koji još ne znaju, portal je pokrenut 10. srpnja 2006. godine na 150. godišnjicu rođenja Nikole Tesle čiji smo veliki štovatelji i bez koga nebi bilo ni Muzike na struju.