U tvorbi niza uzbudljivih i napetih motiva, na brojnim slikama, u mnoštvu snažnih ciklusa, suvremeni hrvatski likovni umjetnik Duško Šibl kontinuirano je gradio svijet figura u pokretu.

Figure su uvijek nosile izraziti karakter kretanja, brzog i još bržeg, u ozračju eruptivnih pastoznih nanosa boja, gdje je sve posvećeno nezaustavljivom gibanju.

Jedna ili dvije suprotstavljene ili priljubljene figure, u strastvenom grču, u pokušaju odmaka tijela, u žestokom zanosu, opijeni kretnjama, nepoznatih ili skrivenih lica ili oblika tek u naznakama, u igri koja ne prestaje, naprotiv, postaje sve razigranija, sve do neizbježnog ali i nevidljivog kraja.

Očite konture savijenih tijela ili senzualnih gesta ispunjavaju cijeli prostor slike, pokreti su u prvom planu i sve je posvećeno kretnji.

I tada se dešava obrnuti proces, zbiva se dezintegracija, tijela se polako raspršuju u okolni prostor, obrisi gube čvrste linije, konture se brišu, pretvaraju se u prah, no tijelo u pokret i nadalje je vidljivo, kao da se želi riješiti suvišnih tereta, osloboditi se i u potpunosti preobraziti se u pokret, u korak, u skok.

Ritam zbivanja jednako je, kao i prije, brz, žestok, agresivan i nepopustljiv, figure su u procesu promjene, boja blista i sjaji.

Možda ipak predstoji nestanak figure, preostaje samo pokret, samo gibanje u budućem volumenu svijeta vatrenih kolora.