Devastacija albanskih šuma
Albanske šume su u posljednjih 20 godine ostale bez trećine svoje drvne biomase. Istraživanja na licu mjesta pokazuju da se uništavanje nastavlja. Moratorijum iz 2016. nije zaustavio nestanak šumskih površina

"Nemojte ići tamo, pojest će vas medvjed!" To je bilo upozorenje četvorice muškaraca koje smo susreli u selu Lekbibaj u regiji Tropoja, na sjeveru Albanije.
Naš cilj je naselje Vrana e Madhe, gdje su se prije otprilike dvije godine stanovnici usprotivili nezakonitoj sječi šuma u tom području. Unatoč prekomjernoj eksploataciji koja se tijekom protekla tri desetljeća dogodila u šumama u Albaniji, ovdje još uvijek ima bukve - vrste drveta koja je posebno tražena u drvnoj industriji. Vidimo brojne kamione natovarene golemim trupcima. U oči upadaju brojna iskrčena područja predviđena za transportna vozila, kao i stariji i svježiji tragovi masovne sječe.
U svrhu zaštite šumskog fonda, Albanija je 2016. godine usvojila moratorij. Njime se zabranjuje sječa autohtonih šuma u komercijalne svrhe do 2026. godine. Dopuštena je samo sječa drva za ogrjev u svrhu opskrbe kućanstava i javnih ustanova, poput škola i vrtića.
Moratorij bez učinka?
Unatoč moratoriju, širom zemlje mogu se vidjeti pilane koje neformalno posluju i koje u većini slučajeva nisu ni zakonski registrirane. No, i tvrtke koje posjeduju dozvole za sječu drva za ogrjev, također se upuštaju u zloupotrebe. "One na svoje kamione tovare bukovinu najviše kvalitete. Parcele za koje su te tvrtke dobile dozvole za sječu ostaju netaknute, dok se sječa vrši na područjima s najkvalitetnijim drvetom. Pri tome se ne poštuju nikakva pravila. Oni sijeku što hoće," kaže Ahmet Mehmeti, iskusni inženjer šumarstva.
Prema albanskom zakonu, lokalne samouprave nadziru sve aktivnosti u šumi - pa tako i uporabu drveta. "Imamo sporadične slučajeve nelegalne sječe, ali ne možemo reći da je to široko rasprostranjena pojava," kaže Pjeter Imeraj iz Općine Lekbibaj. Njegov je zadatak informirati lokalnu zajednicu o potrebama za ogrjevnim drvom tijekom zime. Na temelju tih informacija, zajednica donosi odluke.
"Mi tvrtkama ne izdajemo dozvole za sječu drva za ogrjev, već se taj proces odvija putem javnih natječaja," objašnjavaju iz općinske uprave. Međutim, ne daju nikakve informacije o detaljima ugovora s tvrtkom Alxhef, koja je pobijedila na natječaju, već nas upućuju na internetsku stranicu albanske Službe za javne nabave.
Tamo saznajemo da se ta tvrtka jedina prijavila na natječaj. A natječaji s jednom ponudom među ekonomskim stručnjacima smatraju se znakom za uzbunu. "Proveli smo sve što je ugovorom bilo predviđeno. Sjekli smo samo već mrtva i suha stabla i nismo rezali niti prevozili drvo izvan okvira predviđenih ugovorom," kaže Xhafer Fiora, vlasnik Alxhefa. Ovaj poduzetnik ima dugogodišnje iskustvo u drvnom sektoru - u proizvodnji, trgovini, te uvozu i izvozu gotovo svih vrsta drveta i drvnih proizvoda.
Drvo završava na američkom tržištu?
Glavni kupac kojem Alxhef već više od deset godina isporučuje drvo je tvrtka Minelli Spa, dio talijanske Minelli grupe, osnovane 1937. godine kao proizvođač ogrjevnog drva.
Danas proizvode visokokvalitetne drvene proizvode poput kundaka za sportske i rekreativne puške, drški za četke, noževe i metle, te komponente za drvene igračke. Njihovi proizvodi prisutni su na talijanskom i međunarodnom tržištu, a SAD su jedno od najvećih tržišta.
Poslovni odnosi između Alxhefa i Minellija započeli su 2012. godine, a jedan od glavnih razloga bili su niski troškovi rada u Albaniji, navodi talijanska tvrtka. Iz Minellija tvrde da nisu znali ništa o tvrdnjama mještana iz Tropoje.
Moratorij nije utjecao na suradnju s Alxhefom. "Znamo da Alxhef uvozi i iz Crne Gore i s Kosova," kaže Marcello Minelli, predstavnik talijanske tvrtke.
Većina drveta iz Albanije završava u Italiji
Prema službenim podacima albanskog statističkog zavoda (INSTAT), izvoz drva u razdoblju od 2012. do 2023. bilježi blagi pad - iako se to uglavnom odnosi na drveni ugljen. Italija, međutim, i dalje ostaje zemlja u koju odlazi većina albanskih drvnih i papirnatih proizvoda.
Albanija, prema Opservatoriju za ekonomsku kompleksnost - online platformi za vizualizaciju i distribuciju podataka o ekonomskim aktivnostima - izvozi drvo u Italiju od 1995. godine. Godinu prije stupanja moratorija na snagu 2015., čak 71,7 % albanskog drveta završavalo je u Italiji.
Iz albanske Opće carinske uprave nismo dobili uvid u podatke o uvozu i izvozu drvene građe u posljednjih deset godina.
Italija zanemaruje provedbu europskog zakonodavstva
Uredba Europske unije o drvu (EUTR), čiji je cilj borba protiv ilegalne sječe i njezinih posljedica, stupila je na snagu 2013. godine. Teoretski, EUTR bi trebao spriječiti da nezakonito posječeno drvo uđe na tržište EU-a. Također, za drvo koje ulazi u EU mora biti dokumentirano porijeklo i vrsta.
Međutim, prema talijanskim stručnjacima za EUTR, uredba ima više moralnu nego pravnu težinu. Davide Pettenella, profesor šumarstva na Sveučilištu u Padovi i bivši savjetnik Organizacije za hranu i poljoprivredu UN-a (FAO) za Balkan, smatra da "EUTR neće zaustaviti ilegalne aktivnosti iz Albanije."
Razlog: sustav je napravljen za praćenje legalnih tokova trgovine drvom. Provođenje kontrole je "gotovo nemoguće" s obzirom na lanac korupcije koji se proteže od ilegalne sječe, carinskih kontrola, mjerenja, prodaje i izvoza. Izvori iz talijanske šumarske policije pojašnjavaju da prije svega provjeravaju dokumentaciju - a na terenu svake dvije godine nasumično uzimaju uzorke.
Moratorij nije dovoljan
"Tijekom posljednjih 20 godina Albanija je izgubila oko 33 posto svoje drvne biomase," kaže Abdulla Diku, inženjer šumarstva koji godinama prati stanje albanskih šuma. Najnovije izvješće Global Forest Watcha pokazuje da je Albanija u posljednja dva desetljeća izgubila 6,5 % ukupnog šumskog pokrova.
Ova tema stigla je i do Bruxellesa. Izvješće EU za 2024. godinu o napretku Albanije u okviru reformi u procesu pristupanja naglašava "probleme u provedbi albanskog moratorija."
"Nedovoljna provedba albanskog zakona o šumama i sječi i dalje izaziva zabrinutost. Unatoč moratoriju na sječu, te se prakse i dalje ne nadziru," stoji u izvješću.
Ovo istraživanje provedeno je u suradnji s talijanskom novinarkom Martom Abba uz podršku Europskog fonda za novinarstvo (Journalismfund Europe).
Novi komentar