Kad bi svaki koncert u Areni bio barem djelomice poput večerašnjeg, budućnost velike zagrebačke dvorane definitivno ne bi bila upitna. Iako je na prilazima dvorani bilo tapkaroša koji su karte nudili ispod cijene, većina posjetitelja svoje je primjerke u džepu imala još od prošle godine.

Priča o prijevozu i parkingu može se ponavljati svaki puta kad u Arenu dođe netko značajan, a policija već prilično rezignirano usmjerava promet i ne obraća pažnju na automobile koji se parkiraju stvarno posvuda. Ipak, ulaz je bio prilično protočan, a šankovi su radili punom parom, budući da je veći dio publike bio u godinama kada platiti rundu pive po 20 kuna i nije neki problem.

Prve tri pjesme s novog albuma ostavile su publiku relativno ravnodušnom, uz pokoji vrisak mlađih posjetitelja, no srećom su na stageu odlučili dati jači naglasak starom materijalu, tako da su u roku odmah dobili sve ruke u zrak čim je krenula serija legendarnih pjesama.

Dave Gahan izdržao je čak 45 minuta u odjeći, da bi na Personal Jesus popustio i digao krov s dvorane od vriskova obožavateljica koje su dobile detaljan uvid u tetovaže. Serija od dobrih pola sata provela je publiku kroz prvih desetak godina rada benda, da bi prilično odlučno završili koncert nakon tek malo više od sata svirke.

Bis se očekivao, i bio je dovoljno dug i popunjen hitovima da bi publika bila zadovoljna, no tek nešto više od sat i pol svirke ipak je ostavilo pomalo gorak okus u ustima, jer su i jedni i drugi imali snage za još. No, kako dolaze u prosjeku svake četiri godine, vjerojatno nećemo morati dugo čekati na novi spektakl Depeche Mode ...