Darko Rundek već dugo nije ovoliko izbivao s hrvatskih pozornica. Godinu i pol dana prošlo je od njegovog posljednjeg koncerta u domovini, kada je promovirao album ‘Mhm Aha Oh Yeah Da Da’, koji je objavljen i za njemačkog diskografa. Dok njegov Cargo Orkestar čeka da europska karijera benda uhvati zamah, Rundek najavljuje povratak u zagrebačku Tvornicu kulture. Ondje će u subotu, 5. travnja, biti održan koncert ‘Najbolje od Rundeka’. Karte za koncert moći ćete osvojiti i na našem portalu!

• Godinu i pol ste izbivali s hrvatske scene. Što se s Cargo Orkestrom događalo u međuvremenu?

- Imali smo nekoliko turneja, a snimili smo i materijal za live album s nekoliko koncerata u Beogradu, koji će se na svjetskom tržištu naći u rujnu. Usput smo počeli raditi na novom materijalu...

• Novi koncert u Tvornici reklamira se parolom ‘Najbolje od Rundeka’. Koliko je teško sastaviti ‘best of’ repertoar vlastitih pjesama?

- Naravno da nije lako birati najbolje pjesme po svom ukusu, ali ipak je nekako jasno koje su stvari najbolje prihvaćene.

• Znači, glavni je kriterij ipak popularnost pjesama u narodu?

- Ma, što ja znam... Mislim da se ovdje radi o kriterijima Cargo Orkestra. Godinama smo iskušavali koje pjesme iz moje glazbene ostavštine najviše odgovaraju bendu s kojim sada sviram.

• Koliko je iscrpljujuće više od dvadeset godina uvijek iznova svirati hitove Haustora? Shvaćate li to kao dio ‘radne obveze’ na koncertima?

- Moram priznati da većinu tih stvari još guštam izvoditi. Svaka pjesma Haustora ima neku svoju zagonetku. Nijedna zapravo nije do kraja jednoznačna, pa se uvijek mogu malo drugačije interpretirati, odnosno i dalje se mogu u njima tražiti rješenja zagonetki.

• U Hrvatskoj još nije prošao val nostalgičnih vapaja za novim valom. Jeste li i vi na neki način opterećeni svojom glazbenom prošlošću?

- Ja se s tim uopće ne opterećujem, ta su vremena iza mene i u meni. Čovjek je, na kraju krajeva, sastavljen od svojih iskustava. Ne bih to nazvao nostalgijom, jer pokušavam živjeti u ovom trenutku, ali i to je razdoblje odredilo ovaj trenutak.

• Slušate li nekad stare ploče Haustora?

- Baš i ne. Možda mi se nekad dogodi da dođem kod nekog tko ih sluša, onda ih sticajem okolnosti i ja opet čujem. Iz tih vremena posljednjih sam godina znao iznova preslušati ‘Pametniji ili tuplji čovek biva kad...’ od Šarla akrobate.

• Imate li uopće gramofon?

- Ne.

• Uz peti, nikad objavljeni album Haustora ‘Dovitljivi mali čudaci’, vežu se razne legende. Jeste li ikad iskoristiti dio tog materijala na solo izdanjima?

- Jesam. I ‘More, more’ i ‘Šuvarivarivo’ i dobar dio pjesama s ‘Apokalipsa’ imaju dosta veze s tim albumom. Danas shvaćam da Haustor više nije bio dobar okvir za ono što sam tada htio reći, zato s tim materijalom tad nismo bili zadovoljni. I eto, o toj ploči ostao je samo mit.

• Koliko vam je uspjeh ‘Apokalipsa’ iz sredine devedesetih promijenio životne planove? U to ste vrijeme gotovo digli ruke od bavljenja rock’n’rollom.

- Da, to je istina. Doduše, cijeloj toj priči je kumovalo objavljivanje dvije kompilacije, ‘81-88’ i ‘Ulje je na vodi’. Ti albumi su izašli 1995., pa su me ljudi iz Jabukatona, koji su tu odigrali najbitniju ulogu, nagovorili da se vratim. Uspjeh ‘Apokalipsa’ je zapečatio moju sudbinu do današnjih dana.

• Koliko vas je trebalo nagovarati?

- Pa i nisu se baš jako namučili.

• Dio kritičara uporno tvrdi da nikad niste do kraja bili shvaćeni. Jesu li vas obožavatelji ikad doživjeli onako kako ste vi to zamislili?

- Ne znam, ima stvari koje ne pokušavam sam sebi objasniti. A nije ni potrebno. Postoji jedna dinamika mojeg odnosa s publikom, bilo je tu uspona i padova. Razdoblje albuma ‘Apokalipso’ označilo je veliki uspon, međutim, već sam se s albumom ‘U širokom svijetu’ suočio s neprihvaćanjem publike. ‘Ruke’ su me opet ‘digle’... Tu se radi o nekakvom prirodnom razvoju.

• A europska publika? Jeste li na svjetskim pozornicama samo još jedna world music atrakcija?

“Ne pratim vijesti, rijetko gledam Dnevnik. Važne informacije same nađu put do mene. Problemi koji muče Hrvatsku su uglavnom stare priče u novim verzijama. Inače, ne oduševljava me EU, a kamoli NATO.”- Velika je tu razlika. U prvom redu, meni je na našim prostorima veliki teret to što se publika veže za moj minuli rad, pa su mi koncerti po Europi nekako lakši, jer me ljudi gledaju po prvi put i nemaju nikakvo predznanje, a prema tome i njihova su očekivanja bitno otvorenija. Jedno sam vrijeme nastojao da se ime Darko Rundek više ne pojavljuje u prvom planu, već da nastupam isključivo kao dio Cargo Orkestra, što je teško postići, jer je svim promotorima lakše baratati već potvrđenim vrijednostima. Tako i da ovaj koncert u Zagrebu ustvari nije ‘Najbolje od Rundeka’, nego ‘Najbolje od Rundeka po Cargu’. Ja njima ne zapovijedam što će i kako svirati, budući da su to glazbenici od kojih ja puno dobivam. To je u inozemstvu puno čitkije, jer se publika ne koncentrira toliko na pjesme, koliko na to što se na pozornici događa u glazbenom smislu.

• Dakle, vi ste smetnja vlastitom bendu?

- Pa da, to je tak’. Od toga izgleda ne mogu pobjeći.

• Dubravko Ivaniš tvrdi da će se ‘rundekizam’ jednom predavati u glazbenim školama. Koliko vam je stalo da zauzmete mjesto u povijesti?

- Svi smo mi pomalo tašti. Meni je drago kad ljudi hvale ono što radim, ali sad baš da se po meni zove neki stil ili ulica, do tog mi nije baš naročito stalo.

• Na hrvatsku se scenu nedavno vratio i Srđan Sacher kao član Vještica. Koliko ima istine u pričama o vašem tihom autorskom ratu u Haustoru. Je li se tu krila pokretačka snaga benda ili uzrok koji je na kraju pospješio raspad?

- I jedno i drugo. Takva je valjda situacija u svim bendovima gdje stvaraju dva autora. U nekim slučajevima to može obogatiti repertoar benda, no može dovesti i do raskola. Sacher i ja smo na prva dva albuma Haustora surađivali na granici kreativnosti i napetosti, što je kulminiralo na albumu ‘Treći svijet’, kada smo se podijelili na način - ja pišem, on sklada. To je rezultiralo jednom lijepom pločom, neki kažu najboljom. Nakon toga sam počeo osjećati da sam kompozitorski zakinut i ubrzo je zbog toga došlo do razlaza. Ali moram reći da sam od Sachera jako puno naučio.

• U kakvim ste danas odnosima?

- Nedavno smo se, nakon dugo vremena, sastali da popričamo o okupljanju originalnog Haustora. Još nam ništa oko toga nije jasno, ali, eto, ponovno smo prokomunicirali.

• Kolike su, dakle, šanse da se opet pojavite zajedno na bini?

- Pa neke šanse ima, da...

• Internet je pun stranica posvećenih vama. Pretražujete li forume?

- Povremeno... To mi je nekakav orijentir, odličan način da dobijem neku objektivnu sliku o svom radu i položaju na sceni.

• Koliko vam uopće internet znači u životu?

- Sad ja mogu reći da mi ne znači previše, ali kad razmislim, ipak provedem dosta vremena na ‘mreži’. Samo da obavim korespodenciju e-mailom, koja je s vremenom nabujala, prođe nekoliko sati. A što se ‘pravog’ surfanja tiče, myspace stranice su me neko vrijeme dosta interesirale, no sada sve manje...

• Koliko ste u tijeku s hrvatskim političkim trenutkom? Jeste li upućeni u ZERP, pregovore za ulazak u EU, NATO...?  

- Ne, ne... Ne pratim vijesti, rijetko gledam Dnevnik, osim kad je jasno da se nešto ‘kuha’. Problemi koji muče Hrvatsku su uglavnom stare priče u novim verzijama. Kad se dogodi nešto jako važno, onda informacije same dođu do mene. Inače, ne oduševljava me EU, a kamoli NATO.