Zlostavljanje starijih osoba definira se kao jednokratni ili ponovljeni čin ili nedostatak odgovarajućeg djelovanja, koje se pojavljuje u bilo kojem odnosu u kojem se očekuje povjerenje, koji starijoj osobi nanosi štetu ili nevolju.

Zlostavljanje starijih osoba može biti tjelesno, psihičko, emocionalno, seksualno ili financijsko, a može biti i rezultat namjernog ili nenamjernog zanemarivanja.

U gotovo svim zemljama svijeta se između 2015. i 2030. godine očekuje značajan porast broja starijih osoba, a izraženije u zemljama u razvoju.

O pitanju zlostavljanja starijih osoba, koje je nekad bilo tabu, danas se više govori, no i dalje je ono jedan od najmanje istraženih oblika nasilja.

Ujedinjeni narodi su stoga 2011. godine u Rezoluciji Opće skupštine o svjetskom danu svjesnosti o zlostavljanju starijih osoba ukazali na zabrinutost da je u mnogim dijelovima svijeta svjetska financijska i ekonomska kriza negativno utjecala na stanje starijih osoba te na činjenicu da se starije žene, kojih je više od starijih muškaraca, često suočavaju s višestrukim oblicima diskriminacije koji proizlaze iz njihovih rodnih uloga u društvu u kombinaciji s njihovom dobi, invaliditetom i drugim razlozima.

Ovom se rezolucijom potiče sve države članice da provode Madridski međunarodni akcijski plan o starenju kao sastavni dio svojih nacionalnih razvojnih planova i strategija iskorjenjivanja siromaštva te da, između ostalog, jačaju institucionalne mehanizme, istraživanje, prikupljanje i analizu podataka i osposobljavanje potrebnog osoblja na području starenja.