Jer začudnosti mora biti... Damir Facan-Grdiša već godinama izaziva udivljenje oblikujući čudnovate kompozicije na površini papira velikih dimenzija u tradicionalnoj tehnici akvarela. Autor uzima dva likovno, karakterno i značenjski posve suprotna motiva - more i grad - kao figurativna polazišta za oblikovanje vlastitog likovnog teksta.

More kao elementarna sila prirode koja svojim zastrašujućim razmjerima izaziva strahopoštovanje kod pojedinca, te sociološki aspekt grada od početka 2000-ih predstavljaju tematsko polazište unutar kojeg Damir Facan-Grdiša predano traga za likovnim pokretom linije i boje. Autor polazi od jednostavne apstraktne skice malog formata unutar koje rješava osnovne silnice neophodne za jasnu definiciju prostora i kasniju razradu kompozicije. Valja naglasiti kako su motivi iz realnog svijeta tek polazište za gradnju likovne priče koja vrlo brzo nadilazi pojam polazišnog motiva i započinje vlastiti život - život proizašao iz pomne studije likovne forme. Naime, elementi likovnog duha koje autor unosi u materiju izraženi su kroz osjećaj crte, boje i volumena dok akvarel u potpunosti odgovara karakteru likovne ideje koju umjetnik obrađuje.

Grad najčešće nosi asocijaciju hladnoće, dok ga umjetnik toplim spektrom boja želi učiniti prihvatljivijim. More pak izaziva fascinaciju kao najgrandioznija prirodna pojava koju umjetnik nastoji reducirati na geometrijske oblike i doći do vlastite teksture mora. Utoliko su obje teme polazište za razradu likovnih elemenata u području krajnje reducirane figurativnosti. Sadržaj djela oblikovan je strukturama sazdanim od niza ponavljajućih elemenata, pri čemu svježina, sjaj i svjetlost akvarela definiraju atmosferu pojedinog rada. Istraživanje na površini papira odvija se paralelno u dva ključna područja: kompozicija i svjetlost. Matematičkom redukcijom ostvaruje se raster ponavljajućih planova i ritma koji je povremeno obogaćen uplivom druge boje ili linijom drugačijeg karaktera. Akvarel kao tehnika obojane svjetlosti ne javlja se u potpunoj slobodi razlivene transparentne materije već prati karakter tankoćutne britkosti crteža, te preciznom kontrolom i beskrajnom strpljivošću autora nastaje pojedini val, oblak ili neboder nizanjem i do 15 tonova jedne boje. Sustavnim radom Damir Facan-Grdiša došao je do spoznaje kako preslagivanjem može ostvariti intenzitet boje koji akvarel posjeduje jer mu prosijavanje podloge daje neprikosnovenu snagu svjetlosti. Oblikovanjem formi principom nizanja tonova zadržava se intenzitet boje i oblika na velikim formatima, a kontrast najsvjetlijih i najtamnijih tonova omogućuje utjelovljenje metafizičke ljepote svjetlosti i sjajnosti koja izbija iznutra.

Izložba „Dijagonalno" prirodni je nastavak ranijih izložbi koje su pratile razvoj i mijene unutar ciklusa započevši s izložbom „Konfrontacija prostora" tijekom 2019. i 2020. godine, pa izložbama „Izbjegavajući crnu" 2021. godine i „Nagnuto", „Nagnuto malo" i „Nagnuto jače" u 2022. godini. Svaka izložba izrazila je stanovitu likovnu i misaonu promjenu u ciklusu. Tako i izložba „Dijagonalno", kao što joj samo ime kaže, ukazuje na uvođenje dijagonale kao kompozicijskog elementa koji, prema riječima autora, omogućava čvršću kompoziciju slike, ali uz mogućnost negiranja klasične perspektive. O relevantnosti kompozicije govorio je i Henri Matisse saževši kako je kompozicija umjetnost "raspoređivanja raznih elemenata kojima slikar raspolaže kako bi izrazio svoje osjećaje". I doista, kompozicija je doživljaj - doživljaj pri kojem zalazimo iza motiva i čitamo likovni tekst oblikovan crtom, bojom i volumenom. Pritom osjećamo ritam kao najdirektniju projekciju umjetnikove ličnosti kroz izmjenjivanje suprotnih dionica unutar strukture slike.

Recentni radovi predstavljeni na izložbi "Dijagonalno" dinamični su i još više „uskovitlani" zahvaljujući dijagonalnim silnicama koje oblikuju jedinstvene strukturne cjeline. U djelima s temom mora, brod i dalje ostaje strukturalno i motivsko središte koje uravnotežuje kompoziciju, ali i zadržava cjelokupni prikaz u području figuracije. No, nebo i morska gibanja se u potpunosti isprepliću te ulaze u nove suodnose zahvaljujući dijagonalnim silnicama koje daju glavni ritam unutar manjih sekcija nastalih upravo ispresijecanjem dijagonala. Zanimljiv moment pronalazimo u radu „More razrezano". Prisutnost akromatskih tonova sive boje uz bočne rubove slike igra višestruku ulogu. S jedne strane, akromatski nizovi predstavljaju element uravnoteženosti kompozicije, dok s druge strane naglašavaju kolorističko središte slike. Nekadašnje maksimalno usitnjene forme jasnih čistih boja („Zastor gradski", 2020., „Mirno zeleno more", 2021.) u novijim radovima zamjenjuje tendencija ka pročišćavanju gibanja („More zeleni", 2022., „More žuti", 2022.), ali i namjera dijagonalnog objedinjavanja različitih struktura u veće konglomeracije („More razrezano", 2023., „Grad dijagonalni", 2023.). Primjerice, u radu „More žuti" cik-cak forme objedinjene su u trokutaste i piramidalne oblike dok tonsko nijansiranje tendira prema akromatskom spektru ledenih sivo-plavičastih tonova koji pak u narednim djelima, poput ranije spomenutog „More razrezano", prelaze u čiste sive tonove. Posljednji dovršeni rad na izložbi „Grad dijagonalni" simbolički objedinjuje misaoni i izvedbeni tok mijena unutar ciklusa koji je umjetnik započeo početkom 2000-ih.

Suverenim vladanjem likovnim elementima, ali i intuitivnim osjećanjem materije Damir Facan-Grdiša hrabro nastavlja istraživanje mogućnosti likovnosti kroz izmještanje gradivnih elemenata slike čime ujedno potiče promatrača da napusti očekivanja prepoznatljivog svijeta figuracije i spozna unutarnji ustroj slike. Zaključak nas vraća na početak teksta, jer je upravo začudnost glavna odlika ciklusa kojim autor uspijeva kroz dva tradicionalna motiva - more i grad - potaknuti posve novo viđenje slike.