Posljednjih godina cvjetača postaje sve popularnija namirnica, a za to je ponajviše zaslužna njezina jednostavna priprema. Biljka potječe iz Male Azije, s područja današnje Turske, a razvila se iz divljeg kupusa.

Popularnost je stekla 1 500-tih godina u Francuskoj, nakon čega se počela uzgajati u Sjevernoj Europi i Velikoj Britaniji. Danas se najviše cvjetače proizvodu u SAD-u, Francuskoj, Italiji, Indiji i Kini.

Unatoč svojoj bijeloj boji, kojom ne privlači poglede poput nekog povrća ili voća u življim bojama, cvjetača sadrži primjetan broj zdravih sastojaka, poput vitamina C te vlakana. Bogata je i antioksidansima i fitokemikalijama, koje igraju odlučujuću ulogu u borbi protiv kroničnih oboljenja. Može se kuhati, jesti sirova ili dodavati se juhama, salatama i umacima.

Antioksidantska svojstva
Vitamini C i K antioksidansi su koji neutraliziraju slobodne radikale prije nego što oni nanesu štetu stanicama, zbog čega su korisni u borbi protiv srčanih bolesti, tumora i artritisa.
Jedna šalica cvjetače zadovoljava 73 -77% dnevne potrebe za vitaminom C i 19% potrebe za vitaminom K.

Antikancerogena svojstva
Cvjetača je bogata sulforafanom i indolima za koje se smatra da mogu spriječiti pojavu određenih vrsta tumora, a slično se pokazalo i proučavanju tih sastojaka na životinjama.
Kod ljudi, najveća povezanost između ove vrste povrća i smanjenog rizika od tumora pokazala se pri sprječavanju tumora pluća, želuca i debelog crijeva. No ne zna se točno je li za to zaslužna prehrana većom količinom cvjetače, ili općenito bilo kojom vrstom povrća.

Probava
Cvjetača je bogata vlaknima, a jedna šalica dnevno sadrži 10% potrebnog unosa vlakana. To znači da olakšava probavu i čini stolice mekšima - što je posebno korisno za zdravlje crijeva.