Pomoću ove tehnike slijepim miševima je vraćena sposobnost raspoznavanja svijetla i mraka, a klinička testiranja na ljudima mogla bi početi za dvije godine. "Ideja je razviti način liječenja sljepoće. Izolirali smo gen koji sadrži protein osjetljiv na svjetlost, a zatim ga umećemo u stanice mrežnice", objašnjava Alan Horsager, neuroznanstvenik s Instituta za genetičku medicinu u Los Angelesu.

Oko 15 milijuna ljudi u svijetu pati od nekog oblika sljepoće poput makularne degeneracije ili retinitis pigmentose. Kod ljudi s ovim bolestima fotoreceptori, koji pretvaraju svjetlost koja ulazi u oko u električne impulse, oštećeni su, i tako mozak ne može primiti informaciju o slici.

Horsagerov tim testirao je svoju tehniku na tri grupe miševa: jednu s normalnim vidom, i dvije grupe miševa koji su prirodno postali slijepi s godinama, baš kao i ljudi s navedenim poremećajima. Jedna slijepa grupa liječena je pomoću genske terapije, dok druge dvije nisu. Liječeni miševi primili su injekciju virusa koji sadrži gen alge. Deset tjedana nakon toga otkriveno je da se protein uklopio u bipolarne stanice mrežnice.

No najjači dokaz uspješnosti terapije došao je kada su znanstvenici liječene miševe stavili unutar labirinta sa šest mogućih prolaza, od kojih je samo jedan bio pravi izlaz. Uz pomoć svjetla koje se nalazilo na kraju prolaza koji je ujedno bio i izlaz, miševi su uspjeli napustiti labirint 2,5 puta brže od slijepih miševa koji nisu liječeni. Test je ponovljen nakon 10 mjeseci, a liječeni miševi su i dalje pokazivali znatno poboljšanje vida u usporedbi s onima koji nisu primili terapiju genima.

Horsagerov tim pokušava otići još dalje od razlikovanja svjetla/tame, preciznim aktiviranjem određenih stanica u sustavu mrežnice. Ipak, testovi koji su se do sada proveli ne govore mnogo o vizualnoj točnosti.