Odnedavno kao sastavni i stalni element slikarstva Mladena Žunjića pojavljuje se crveni oval, crveni krug u središtu slika novoga ciklusa akrila na velikom formatu platna 120 x 100 cm, uronjen, lociran u žute, zelene, ponegdje i bijele prostore okrunjenjene crnim rubom.

Crveni krug u samome središtu jednoga svijeta, precizno označen, svojevoljno određen, kontrolira okolni volumen, koji se nataložio ispod njegova crvenila u čudesnom kolopletu dodira ploha raznolikih boja.

Plohe se sudaraju, dodiruju tek površno ili pak nasrtljivo se naginju jedna prema drugoj, poput ljudi u zatvorenom prostoru u bezizlaznoj situaciji, stjerani u kut, bez mogućnosti otpora.

Crveni oval asocira i na oko koje sve vidi, koje sve zna i ništa mu nije nepoznato jer ovaj svijet i postoji samo zbog njega.

Slikar je smjestio brojne upite, koji se nameću gledatelju već u prvom, neposrednom kontaktu, u slobodno oblikovanim pojavama boja, u pokretljivim plohama, gdje se još uvijek ne zna je li crna boja granica, limes ili se samo pred nama kontinuirano odvija nezaustavljivi i nepredvidljivi razvojni proces, nastanak ili nestanak.

Žunjić je sjajno posložio i boje i oblike u tvorbi svoga stvarno nestarnoga svijeta, dok se mi uzalud vjerojatno i dalje pitamo, a što je stvarnost?