Gradske vlasti Zagreba odlučile su krajem prošle godine uskratiti potporu od dotad godišnje izdvajanih 150 tisuća kuna Zelenom telefonu, civilnom servisu koji se preko dva desetljeća isticao praktičnim uključivanjem građana u zaštitu okoliša i prirode. Jednostavno i nadasve demokratski, ukoliko bi netko smatrao da svojim upozorenjem ili sugestijom može pridonijeti procesu, nazvao bi tu službu, a ona bi dalje obrađivala slučaj prema realnim potrebama i mogućnostima, sve do eventualnih prijava državnom odvjetništvu. Zeleni telefon posredovao je među nadležnim institucijama sistema, stručnim adresama i ostalim sudionicima u dotičnom području, i ne bi napuštao predmet za koji se objektivno trebalo zalagati.

Profiterske prenamjene zemljišta

Ali, nije svima uvijek odgovarala takva predanost; primjerice upravo - gradskim vlastima. Pokazalo se vremenom, naime, da se razne pritužbe građana odnose na poslovne situacije u kojima bi se kao vinovnici zaticali privatni partneri Grada Zagreba ili čak neformalni protežei gradonačelnika Milana Bandića. Prvi od izrazito eksponiranih takvih slučajeva bio je onaj u Varšavskoj ulici, gdje je poduzetnik Tomislav Horvatinčić 2010. godine izazvao burne reakcije gradnjom trgovačkog centra na uzurpiranoj javnoj površini. S uključivanjem Zelenog telefona u ta događanja počinju i prve ozbiljne konfrontacije s Bandićem koji servisu odlučuje uskratiti sredstva, zatim se predomišlja i uplaćuje mu prepolovljeni iznos, i tako sve do prošle, 2015. godine.

„Odradili smo tu godinu zapravo volonterski, ali to znači da nismo mogli pratiti slučajeve s dotadašnjim intenzitetom, i obično bismo se zaustavljali na upućivanju ljudi inspekcijama", rekla nam je Gordana Klarić, voditeljica programa. Ona pojašnjava da su im „natezanja" s gradskom upravom postala uobičajeni dio svakogodišnje prakse, ali i da ista sad Zelenom telefonu - o kojem je gradonačelnik svojedobno birao najljepše riječi - prijeti faktično zatvaranjem. Ne treba to nikoga posebno čuditi, međutim, prisjetimo li se kako je većina poznatih dubioza u radu Bandićeve administracije vezana uz profiterske prenamjene zemljišta na koje su građani posebno često reagirali.

U žarište pozornosti javnosti tako su dospijevali projekti kao što je bio onaj u Ježdovcu, oko gradnje parkirališta i gospodarske zone na vodozaštitnom području. Ili pak onaj u Sloboštini, sa sječom šume na rubu grada i otvaranjem prodajnog kompleksa, jednog od onih kakvi su preplavili zagrebačku periferiju. Prijave koje su se odnosile na takvu praksu najviše su, čini se, remetile uhodane poslove između dijela gradskih vlasti i privatnog sektora, e da bi discipliniranje nepoćudnog Zelenog telefona bilo poduzeto, dabome, kroz sustav financiranja. Tako su i vijećnici u Gradskoj skupštini svojim protivljenjem onemogućili uvrštavanje Zelenog telefona kao posebne stavke u gradski proračun, čime bi taj servis postao zaštićen u odnosu na mogućnosti politikantskog ucjenjivanja i kažnjavanja.

Indikativna šutnja iz Ureda gradonačelnika

Zeleni telefon, inače, zabilježio je u 2015. godini točno 1.115 dojava za pojedine slučajeve ugrožavanja okoliša i prirode u Zagrebu, najviše za pitanja zbrinjavanja otpada i zaštite vode i zelenila, potom za slučajeve gradnje i regulacije prometa. Budući da je ta zagrebačka služba ustvari dio hrvatske Mreže zelenih telefona, ilustrativna je i njihova komparacija: svi zeleni telefoni zajedno u protekloj su godini zvonili na „uzbunu" ravno 2.707 puta. Riječ je o mreži koju čini 10 nevladinih organizacija za zaštitu prirode i okoliša, a njihovi telefoni bave se lokalnom problematikom i značajno su, prema svim ocjenama, podigli razinu zaštite i također sudjelovanja građana u takvom odnosu spram ambijenta u kojem žive. Sukoba s lokalnim vlastima bilo je i u drugim sredinama, dakako, no zagrebački je primjer najizrazitiji.

Ipak, gradonačelnik je Bandić na koncu iznenadio javnost izjavom da će grad i dalje financirati Zeleni telefon i da će „šlamperaj s obje strane" biti riješen natječajem u veljači. Ujedno je tako i predstavnike Zelenog telefona optužio za nepravilnosti u lanjskim natječajnim prijavama, što potonji izričito opovrgavaju i ukazuju na sustavnu zlonamjernu tendencioznost gradske uprave. Uredu gradonačelnika uputili smo pitanja u vezi s tim, i molbu da nam objasni kako je već u stanju najaviti ishod budućeg natječaja za javna sredstva u ovom području. Nismo dobili nikakav odgovor, no Gordana Klarić nam je prokomentirala slučaj: „Naš gradonačelnik ionako često sve zna prvi, što valjda znači da sam odlučuje o svemu, a demokratska procedura je tu samo formalnost."