Vyacheslav Dokuchaev, znanstvenik s Moskovskog instituta za nuklearna istraživanja, predložio je ovu senzacionalnu hipotezu. Navodi da bi tzv. crne rupe mogle sadržavati ne samo različite mikročestice materije, nego i cijele planete s živim organizmima. Dokuchaev sugerira kako takve planete rotiraju unutar crnih rupa, te imaju stabilne orbite.

Prema prihvaćenim pretpostavkama, sve što dospije unutar crne rupe apsorbira se i nestaje. No je li doista tako? Čini se da sve donedavno, čak ni znanstvenici nisu imali jasnu ideju što se točno događa unutar dubina crnih rupa. Proračuni koje je napravio Dokuchaev pokazali su da pod određenim uvjetima objekt poput rotirajuće crne rupe može imati vrlo kompleksnu unutrašnju strukturu, unutar koje se sitne čestice, fotoni i protoni, kao i cijela makroskopska tijela, pa čak i planeti mogu rotirati oko središta singularnosti.

Singularnost je središnje područje crne rupe, točka gdje koordinate vremena i prostora postaju beskonačne. Kako to izgleda u praksi? Npr. ako slučajni promatrač upadne u zonu privlačnosti crne rupe, prvo prolazi horizont događaja. Astrofizičari ovako nazivaju imaginarnu granicu prostora i vremena koja razdvaja događaje s obzirom na točku beskonačnosti. Ovo ima veze s pretpostavkom da niti jedna informacija ne može putovati brže od svjetlosti. Sve što prijeđe horizont događaja više ne može napustiti crnu rupu.

Teoretski, promatrač koji prijeđe horizont događaja prestaje postojati neko vrijeme, no onda može dospjeti unutar vrlo čudnog mjesta gdje dimenzije svemira imaju odlike vremena. Moguće je da promatrač dođe do stabilne orbite (ovo naravno nije orbita u doslovnom smislu riječi, ali ima neke sličnosti s uobičajenim planetarnim orbitama). Postojanje takvih orbita predložili su već ranije istraživači, i to za one tipove supermasivnih crnih rupa koje, osim vanjskog horizonta događaja, imaju i unutrašnji tzv. Cauchy horizont, nakon kojeg vrijeme i postor uzimaju svoja uobičajena svojstva. Ipak, ovaj fenomen nije detaljno proučavan.

Kako navodi Dokuchaev, takve orbite nalaze se izvan ekvatorske ravnine rotirajuće crne rupe, i zbog toga njihova ogromna gravitacija više ne utječe na te objekte. Objekti koji se nalaze tamo, okreću se oko singularnosti, baš kao što se i planete okreću oko središnje zvijezde. No za razliku od uobičajenih orbita, ove nisu kružne, već imaju kompliciraniju putanju koja podsjeća na vijenac. Planet koji rotira takvom orbitom primat će energiju i od singularnosti i od fotona zarobljenih unutar crne rupe.