Peti film u redateljskoj karijeri Georgea Clooneya, koja je već u svom drugom filmu „Goodnight, And Good Luck." dobacila do oskarovske nominacije za režiju, otpočetka je opterećen problemima. Točnije otkad su se jesenas pojavili prvi traileri za film koji je na papiru obećavao nešto zabavno, uzbudljivo, šarmantno, potencijalno možda i oskarovske pažnje vrijedno.

No, papir i trailer nisu se baš slagali oko generalne ideje i smjera filma - traileri su naime izgledali dosta obeshrabrujuće, a onda je i došla vijest da se otvaranje filma odgađa iz prosinca u veljaču iz navodnih razloga postprodukcijskog niveliranja komičnih s ozbiljnim djelovima. Kad jedan takav ambiciozan projekt kojem na čelu piše „vamo s Oskarima!" bude naprasno maknut iz utrke (jer filmovi koji izlaze u veljači ne dobivaju oskarovske nominacije - zadnji veliki oskarovac iz veljače bio je „Silence Of The Lambs" još 1991.), automatski se pali shit movie alarm.

Onda su još došle i poražavajuće kritike čak i od inače Clooneyu-režiseru sklonih kritičara i odmah je postalo jasno da je čovjek ovaj put prdnuo u rosu. Ovdje se Clooney izgleda trudio što je više moguće odmaknuti se od one kvazikulerske preserancije svog (odnosno Soderberghovog) ekstremno nešarmantnog serijala „Oceanovih 11-12-13" (što bi onda valjda značilo da je svjestan njegovih mana?), jer prva asocijacija koju proizvode „The Monuments Men" upravo je ona na Dannya Oceana i pajtose, samo u uniformama i ratnim razvalinama umjesto lasvegaškog blještavila.

Pa je onda umjesto toga proizveo jednu ubtačno starinsku (ali ne na dobar način), usporenu, pomalo i naivnu (i u smislu naivnosti ali i naive, odnosno filmske nepotkovanosti, na momete čak i diletantizma) atmosferu i film prepun općih mjesta i generalno konfuznog tona i smjera.

Priča je slijedeća - 1943., kad se već nazirao scenarij raspleta Drugog svjetskog rata, oformljena je mala jedinica zadužena za spašavanje umjetnina po Evropi. Nacisti su naime tada počeli naveliko mažnjavati i/ili uništavati neprocjenjivu baštinu naroda i država Zapadne Evrope i trebalo je tome stati na kraj. Na scenu stupa Frank Stokes (Clooney), konzervator i kustos, uskoro i poručnik američke vojske koji na brzinu skrpa jedinicu od sedam civilnih art iskusnjara koja kreće u Evropu na zadatak...

Čitavu recenziju filma „Odred za baštinu" možete pročitati na portalu Nemilosrdni gadovi.