Promatrajući često i s puno pozornosti raznolike brojne cikluse iuz nadahnutog opusa suvremenog hrvatskog likovnog umjetnika, slikara Vlade Tuđe, uočio sam osobito zanimljiv i izazovan motiv.

Naime, na Tuđinim slikama s vremena na vrijeme pojavljuju se likovi, stvarni i nestvarni, osobe iz života i irealnosti, sami ili u grupama, većinom s vrlo upitnim strogim pogledomima, promatraju nas širom otvorenih očiju, šutljivi.

Na pojedinim slikama , u ulju ili akrilu na platnu ili kartonu velikog formata, uočavamo grupe pojedinaca, niza likova sjedinjenih u grupi, doimaju se poput urotnika, poneki od njih i dalje gledaju u nas, neki se okrenuti središtu okupljanja, odakle vjerojatno dopire glas koji objašnjava njihovo okupljanje. I ovi su likovi šutljivi, slušaju i osluškuju. I oni su stvarni i nestvarni, izviru iz života i iz mašte, s jasnom namjerom kakve već urotnici uobičajeno imaju.

Zanimljivo bi bilo pročitati još neizgovorene riječi koje tek trebaju sijevnuti s njihovih usana, saznati tko su oni, što žele, što im je cilj.

Grupe urotnika i dalje mrmore na Tuđinim slikama i dalje izgledaju prijeteće dok mi i dalje iščekujemo zvuk njihovih riječi.

Motivi urotnika međusobno se vrlo razlikuju, likovi su uvijek razmješteni drugačije, vezuje ih samo pripadnost grupi, tajnom okupljanju.

Grupe čine i muškarci i žene, u bujnom koloru ili uz skromnu nazočnost boja, različita su raspoloženja, urotnici nikada nisu sami na slici.

Tuđa je kreirao fantastičnu galeriju likova smjestivši ih u misteriozne odnose i situacije, tvoreći svijet naslućujuće opsnosti.