U posljednje vrijeme istaknuti hrvatski likovni umjetnik, akademski slikar Duško Šibl (stvaratelj na više adresa, od Zagreba, Opatije, Dubrovnika i Londona) sve se više okreće većem, velikom formatu platna, od metra naviše u tehnici akrila s već poznatim temama iz svoga opusa, likovi u igri, tajna u susretu figura ili pak s izazovnim temama iz književnosti, poput Fausta (motiv koji nije izgubio na popularnosti, naprotiv).

Riječ je o formatima 150 x 100 cm i 120 x 80 cm, platno, akril.

Ovoga su puta u središtu autorovog zanimanja jesu skupine kupača, obasjane svjetlošću, na obali, razigrane, neumorne, teško zaustavljive ili barem nemirne, nerazdružive, u trenutcima opuštanja, u vremenima nerazmišljanja o stvarnostima života, u vremenima nesuočavanja sa svakodnevicom.

Izraziti kolor i dalje je prisutan, tijela kupača su uočljiva, privlačna u stalnom kretanju, njihova gibljivost impresionira.

Očito je, kod svih Šiblovih figura u pokretu postoji latentna bojazan od zaustavljljanja, od prestanka kretanja jer bez pomicanja, gibanja ni one ne bi postojale, naime, svrha života figura jest pokret, kontinuirani niz pokreta.

Razigranost i međusobna povezanost prepletenih tijela u jednostavnoj igri duboka je i stvarna, njihovo kretanje svjedoči o njihovom egistiranju.

Istodobno pojavljuje se mračno naviještenje Faustova kraja ili preobrazbe tijela i duha u ponoć, kada se sve pričinja drugačijim ili je doista tako.

Strah čovjeka od iskona pred nepoznatim i neopisivim, nelagoda, jeza, predosjećanje obličja tame ili vesela, neobuzdana igra dana, sjajne svjetlosti, inspirativne su teme ovoga slikarskoga ciklusa, jakog kolora nadahnutog slikara Duška Šibla.