'Buđenje proljeća' uprizoreno je prema istoimenom djelu iz 1891., njemačkog književnika  Franka Wedekinda koji je svjetsku slavu stekao istoimenom dramom, a koju je opisao kao tragediju djetinjstva, posvetivši je roditeljima i učiteljima.

Upravo su je roditelji doživjeli kao napad na tradiciju, vlastiti autoritet i skrnavljenje svetih prava.

'Buđenje proljeća' suvremena je drama o seksualnom sazrijevanju adolescenata. U njoj se očituje autorova težnja da prokaže lažni građanski moral i pokaže kobne posljedice društvenih konvencija koje sputavaju ili iskrivljuju prirodne nagone.

'Oslobođena' čovjeka prikazao je u duhu utopijskih elemenata modernog društva koje zazire od konvencija i licemjerja.

1906., kada je praizvedena, Wedekindova drama sablaznila je gledatelje i čuvare ćuroređa otvorenim prikazivanjem dječje spolnosti.

Predstava Olivera Frljića je metafora društva istraumatiziranog licemjerjem katoličkih zabrana. Wedekindovi mladi junaci u ovoj predstavi ne sablažnjavanju otkrivanjem svoje spolnosti već činjenicom da im je ta mogućnost nasilno oduzeta.

U predstavi glume Jadranka Đokić, Ksenija Marinković, Nina Violić, Sreten Mokrović, Krešimir Mikić, Frano Mašković, Pjer Meničanin, Milivoj Beader i Zoran Čubrilo.