I danas gledajući novu produkciju suvremenog hrvatskog likovnog umjetnika, akademskog kipara Mate CROate (Mate Turića) osjećam i uzbuđenje i iznenađenje u neposrednoj blizini njegovih jedrenjaka, brodova, uvijek napetih jedara jer doista, ti raznolika kamena plovila plove i žive plovidbu.

Ipak, pojavilo se novo pitanje u vezi ove flote.

Kamo plove ovi brodovi?

Plove li nekom u susret?

Žele li dosegnuti nedosegnuto?

Što je cilj njihove plovidbe?

Misterij pravca njihova plova možda i nije ključan za njihovo postojanje jer, naravno, brodovi da bi živjeli moraju ploviti, ako ne plove umiru i nestaju.

Mata CROata kontinuirano istražuje obličje plovila dajući mu posebnu, nesvakodnevnu odliku, omogućujući kamenu da plovi.

Kipar omogućuje život kamenu, boreći se s njegovom tvrdoćom i čvrstinom,izrazito željeći ostvariti kreaciju u kojoj buja život.

U ovoj seriji brodova, dominiraju plovila s jednim jedrim, naizgled bez mnogo šansi u ogledanju s morem, s valovima, s vjetrom, sa svim mogućim i nemogućim nevoljama što vrebaju na brodove i mornare a koja ipak u toj drevnoj borbi savladavaju sve prepreke i dosižu nedosezivo.

Snaga života u srcu je ovih kamenih plovila,često sasvim jednostavnih oblika.