Brinuti o pravilnom unosu i konzumiranju zdravih namirnica važna je stavka za naše zdravlje. No problem nastaje kada ta briga preraste u opsesiju, odnosno u fenomen nazvan ortoreksija. Zauzima li prehrana previsoko mjesto u važem životu, koliko prehrambeni perfekcionizam pospješuje psihički stres?

Nije problem kada ljudi obraćaju pozornost na prehranu, znaju što jedu, koliko je hrana energetski i nutritivno vrijedna te koje je njeno porijeklo. Problem nastaje kada zbog toga osobe puno toga izbace iz prehrane, a to dovede do nedostatka ključnih nutrijenata koji vode do medicinskih komplikacija, ali i lošeg društvenog života.

Osobe se osjećaju dobro samo onda kada slijede svoj program prehrane, tada osjećaju da imaju kontrolu. Loše se osjećaju kada pojedu nešto što smatraju neispravnim, osjećaju krivnju, osjećaju se nečisto i kao da gube spomenutu kontrolu.

Ono čega se liječnici boje kod djece i adolescenata s ovom vrstom fiksacije deficitarna su stanja koja mogu oštetiti svaki organ i organski sustav u tijelu. 

Poremećaj nastaje u trenutku kada je potraga za zdravim navikama dovela do frustracija i nezadovoljstva prehranom bez obzira na to koliko je osoba već korigirala svoju prehranu, nikada ne osjećaju da je dovoljno. Problem s ortoreksijom je u tome što ona može prijeći u neku drugu vrstu poremećaja hranjenja, najčešće u anoreksiju. Osoba malo po malo izbacuje određene namirnice, s vremenom to može prijeći u restriktivnu dijetu i osoba počne gubiti na težini. Kod poremećaja hranjenja rano otkrivanje je ključno.

Liječenje je moguće uz multidisciplinarni pristup koji uključuje rad velikog tima - od psihologa, preko nutricionista do liječnika.