Glavni lugar Ingo Esser, voditelj pedagoškog centra u šumariji Eifel na krajnjem zapadu Njemačke uz granicu s Belgijom i Luksemburgom, korača šumom prema jednom proplanku okruženom stablima breze. Lugar na jednom od stabala, desetak centimetara od tla buši malu rupicu u koju gura slamku. Kratko nakon toga iz slamke počinje kapati bistri sok, okusa sličnog vodi s gotovo nezamjetnim stupnjem slatkoće. Radi se o brezinom soku, u narodu odavno poznatom prirodnom lijeku koji osim vitamina sadrži i mnoge minerale.

Izgubljena znanja za rast kose

Postoji nekoliko načina da se dođe do dragocjene prirodne tekućine. Lugar Ingo Esser demonstrira jednu drugu metodu otkopavajući korijen breze i zarezivanjem jednog od ogranaka korijena. Ubrzo nakon toga iz procjepa počne teći tekućina za koju čak kažu da pospješuje rast kose. Prosječno stablo breze godišnje može dati od 150 do 200 litara dragocjenog soka. Najizdašnija je berba u mjesecima veljači i ožujku kada je stablo najaktivnije. Šumski radnici su već odavno otkrili ovaj besplatni i zdravi izvor okrjepe. Malo bolji poznavaoci šumske flore isto tako znaju da mladi listovi breze mogu biti posluženi kao salata, a od osušenog lišća breze se može skuhati čaj koji je navodno dobar protiv reume.

Ove i ostale tajne prirode Ingo Esser želi prenijeti posjetiteljima njegovog pedagoškog centra. "Mi moramo koristiti prirodu kako bismo preživjeli", kaže ovaj lugar tijekom šetnje kroz šumu. Iz svog ranca Esser izvlači predmete koji bi trebali još više podržati njegovu teoriju o šumi kao nepresušnom izvoru ljekovitih sastojaka. To je prvo jedna boca rakije od brezovine, a zatim i boca s rakijom od borovih i jelinih iglica - iz kućne izrade. Iglice prilikom berbe smiju biti stare samo 14 dana, što podrazumijeva odlično poznavanje šume i sposobnost praćenja promjena u prirodi. Iglice pomiješane s medom i prelivene čistom rakijom od žitarica (sjevernonjemački specijalitet) Esser na pola godine stavlja na sunce. To pospješuje oslobađanje eteričnih ulja iz iglica i napitku daje poseban okus. Ova rakija, kako kažu, čarobno djeluje protiv smetnji s probavom. Ista tekućina ali pripravljena bez šećera pomaže pri upalama mišića i zglobova.

Kava od žira, aspirin od vrbe

Na rubu šume mlađi posjetitelji parka izgradili su indijanske šatore od vrbinog pruća. No Inga Essera trenutno ne zanimaju šatori nego vrbine grane. Zasad su još presuhe no kasnije kada budu sočnije s njih se može sastrugati kora koja sadrži salicilnu kiselinu, sastojak od kojeg se proizvodi aspirin. Stoga i ne čudi da žvakanje osušene vrbine kore pomaže protiv glavobolje. Esser je prilikom svojih putovanja po sjeveru Europe od Laponaca čuo da oni stoljećima koriste vrbinu koru kao sredstvo protiv zubobolje i glavobolje.

Ovu i slične priče lugar priča svojim posjetiteljima. "Tako se spoznaje o ljekovitosti prirode dublje urežu u sjećanje", kaže Esser. To je prijeko potrebno jer su mnoga od ovih znanja danas pala u zaborav. Tomu je možda djelomično pridonio i moderan način života i život u izobilju. Tako danas malo tko zna da su za vrijeme Drugog svjetskog rata mnogi pili kavu skuhanu od prženih i mljevenih žirova. Esser doduše danas nikoga više ne bi natjerao na spravljanje ovakvog napitka, između ostalog i zbog toga jer je ono dugo i mukotrpno, no on isto tako ne želi da se izgube dragocjena znanja o blagu koje skriva na prvi pogled obična šuma.