Regina Nagel je u načelu pažljiva na društvenim mrežama. Malo toga objavljuje i komentira javno, a ima i pregled svojih prijatelja na Facebooku. Ali onda je prošlog rujna ispod jedne njene objave, koju je podijelio jedan od njenih prijatelja s Facebooka, jedan korisnik ostavio komentar pun mržnje. Regina Nagel, zaposlenica u općini, je i sudionica takozvanog Sinodalnog puta. To je format za dijalog Katoličke crkve iniciran nakon optužbi za zloupotrebe.

"To je stvarno dno dna..."

Autor komentara, desničarski katolik, koji je na društvenim mrežama prisutan pod svojim pravim imenom i prezimenom, s prezirom se izrazio prema ženama u pastoralnoj službi, a Nagel je u jednoj kasnijoj objavi na mizogini način osobno uvrijedio osvrćući se na njen izgled. „To je stvarno dno dna, ali me nije povrijedilo", kaže Nagel. „Kod mene se barem nije prešlo na prijetnje kao kod nekih političara." Njene dvije prijateljice su prijavile komentar Facebooku. Ali po tom pitanju se do danas ništa nije dogodilo; komentar još uvijek svi mogu vidjeti.

Slučajeva poput ovog ima na pretek na društvenim mrežama. Ton na internetu je surov, upravo u vrijeme pandemije, ali bilo je toga i ranije. Posebno su pogođene žene, a češće one koje se javno eksponiraju. Zbog toga su društvene mreže poput Facebooka i YouTubea u Njemačkoj u međuvremenu obvezne brisati komentare iz mržnje.

Zakon će od 1. veljače biti još stroži. Naime, društvene mreže koje imaju više od dva milijuna korisnika neće morati samo brisati kažnjive sadržaje, već bi - načelno - morali policiji dojaviti i sadržaj i IP-adresu. Prijave će primati nova Središnja služba za kažnjive sadržaje u internetu (ZMI). Od 1. veljače bi se oko 200 policajaca i policajki tu ozbiljno trebalo pozabaviti borbom protiv kriminala iz mržnje. To na prvi pogled dobro zvuči. No nova služba bi na kraju mogla postati „bezubi tigar".

Huškanje, prijetnje smrću...

Jer što se tiče uvreda poput ovih na račun Regine Nagel - ništa se neće promijeniti. „Za delikte uvrede, na primjer, to neće donijeti poboljšanje: zakonska regulativa je trenutno takva da od volje žrtve ovisi hoće li doći do kaznenog gonjenja ili ne", kaže Josephine Ballon, glavna pravnica u organizaciji HateAid, koja pomaže žrtvama zločina iz mržnje na mrežama. Ali kada se radi o prijavama uvredljivih sadržaja na društvenim mrežama, o tome ne odlučuje sam/a korisnik/ca. Naime, društvene mreže su te koje odlučuju koji sadržaji treba biti proslijeđen policiji. Primarno se radi o kriminalnim sadržajima. Istražitelji bi posebnu pozornost trebali obratiti huškanju, na primjer u antisemitskim i rasističkim izjavama, prijetnje smrću i dijeljenje protuustavnih simbola. U načelu je to u redu, smatra Ballon. „Svakako treba pozdraviti osnovnu ideju koja stoji iza toga - obveza prijavljivanja slučajeva kako bi sve ubrzalo i dovelo do većeg broja kaznenih gonjenja."

Nova služba bi trebala objediniti posao koji već obavljaju državna odvjetništva u pojedinim saveznim pokrajinama, poput Hessena i Sjeverne Rajne-Vestfalije. Prije svega bi se trebalo ubrzati ispitivanje IP adresa; što je vrlo važno jer se ti podaci u Njemačkoj čuvaju samo nekoliko dana.

Društvene mreže moraju same odlučiti je li neki sadržaj kriminalan i treba li ga proslijediti policiji. A onda policija odlučuje postoji li razlog za pokretanje istrage. Ta vrsta procjene je u načelu u rukama državnog odvjetništva. I to s dobrim razlogom: istrazi obično prethodi ispitivanje od strane državnog odvjetnika, a tek onda policija preuzima posao u svoje ruke. Do sada je bilo prilično neuobičajeno da policijski organ samostalno odlučuje hoće li biti pokrenuta istraga ili ne, kao što se sada planira s novom službom.

Zbog toga su Facebook i Google podnijeli tužbu i za sada ne moraju prosljeđivati slučajeve policiji. Josephine Ballon iz HateAida smatra da tužba uopće nije neopravdana. „Policija bi mogla postati hobotnica podataka, gdje će se sliti nenormalno veliki broj prijava, bez da su neki sud ili državno odvjetništvo uopće imali uvid u njih i odlučili radi li se o kaznenom djelu ili ne."

Što s dvosmislenim sadržajima?

Ballon upozorava da bi to moglo biti kritično, posebno u pogledu dvosmislenih objava na društvenim medijima, i pojasnila svoju zabrinutost u pogledu protuustavnih simbola: „Također postoji razlika: je li kukasti križ postavljen kao stav nekog desničara, što je zaista kazneno djelo? Ili je kukasti križ postavljen u okviru obrazovne misije ili se pak radi o umjetnosti? U tim slučajevima bi onda bilo dozvoljeno." U najgorem slučaju bi to moglo dovesti do toga da umjetnici i aktivisti prestanu komentirati, i da ljudi, koji ništa protuzakonito nisu objavili „završe u aktima policije".

Na upit DW-a, Savezni ured za kriminal (BKA) je pokušao odagnati ovu zabrinutost i kaže da je zadatak policajki i policajaca ZMI-a također i „provjera kažnjivosti pristiglih prijava". „Sveukupno, razvijeni proces osigurava intenzivnu suradnju s pravosudnim organima u svim fazama provjere i obrade prijava. Time se uzima u obzir zakonski standardizirana uloga aktera", priopćili su iz BKA. Primjera radi, time bi se trebalo osigurati da BKA surađuje sa Središnjom kontaktnom službom za kibernetički kriminal (ZAC) Sjeverne Rajne-Vestfalije pri Državnom odvjetništvu u Kölnu.

Također se navodi da nije planirana izrada baze podataka. Prijave „bez kazneno-pravne relevantnosti pravosuđa, nakon odgovarajuće provjere, neće se dalje razmatrati a podaci proslijeđeni BKA bit će odmah izbrisani".

No, to „odmah" bi moglo potrajati. Prema HateAidu, i ovaj proces bi se zbog mase prijava mogao otegnuti i do godinu dana. Dakle, godinu dana BKA raspolaže podacima ljudi koji nisu ništa skrivili.

Poluge moći ostaju u rukama društvenih mreža

Osim toga ostaje još jedan problem. Zbog tužbi koje su podnijele, najveće platforme Google i Facebook ne moraju prijavljivati ništa policiji. Zbog toga pravnica iz HateAida ne očekuje od 1. veljače nikakvo posebno poboljšanje. „Ako se nitko toga ne bude držao, ništa se neće ni promijeniti."

To mišljenje dijeli i Leonhardt Träumer, osnivač organizacije Hassmelden (Prijavi mržnju), koja također brine o žrtvama mržnje na mrežama. Posebno zato što odgovornost za prijavljivanje ovakvih sadržaja leži na samim operaterima. Träumer pojašnjava svoju zabrinutost na primjeru: „To je isto kao kad bi tisućama nadzornih kamera na aerodromima i željezničkim kolodvorima upravljala neka američka firma."

On pretpostavlja da će njegova organizacija za prijavljivanje kaznenih djela govora mržnje i ubuduće morati raditi posao koji, kako kaže, „nije naš". Jer, dok sudovi  donesu presude po tužbama Facebooka i Googlea mogu proći godine.