Kako to izgleda kad se u napuštenoj kući susretnu čovjek i duh, stotine godina nakon što je na njih bačena kletva Crne kraljice iz Medvedgrada? Pokazala je to premijera predstave Kazališta Tvornica lutaka „Blago", održana u MMC Studio 27. studenog, spojivši kazališta sjena, lutaka, materije i duha, fizičkog i plesnog teatra, stvarnog i nestvarnog, legende prošlosti i ljubavi sadašnjosti.

Glumac Leon Lučev u svoj je lik osobe iz sadašnjosti, unio efektne elemente pučke komike situacije, dok je lutkarica Petra Radin dramatično izvela teatar sjena te razigrano ostvarila lik nečujne i nevidljive Dušice, djevojke uklete u prošlosti.

Neverbalna komunikacija, uz pomoć prekrasne glazbene podloge Damira Šimunovića i vodstvo redatelja Damira Klemenića, progovorila je glasnije od govora. Maštovitu i funkcionalnu, no istodobno minimalističku scenografiju potpisali su Matija Šantić i Davor Prah,  a kostime Dijana Mijić.

Prepuna dvorana Multimedijalnog centra bivšeg kina Studio dugotrajnim je pljeskom pozivala autore predstave na bis, pozdravljajući hrabri produkcijski iskorak u iskušavanju novih kazališnih formi i izričaja za djecu.

- Ova predstava naprosto proizvodi posebnu energiju i interakciju s publikom. Ponekad se poigrava vizualnošću i zvukom onostranoga, a odmah potom nasmijava male gledatelje pučkom komikom. Sigurna sam da je zagrebačka dječja kazališna scena obogaćena neuobičajenom dimenzijom izričaja. Uživala sam u svakoj probi s Damirom Klemenićem i Leonom Lučevom - izjavila je Petra Radin, koja je oživotvorila ukletu djevojku

 - Predstava Blago je veliki potencijal koji se, kroz kontakt sa svojom primarnom publikom- djecom, tek treba otvoriti, otkriti, manifestirati u vlastitom obilju. Također, njezin izričaj, šećući između glume, sjena, lutki, predmeta, vraća dijete svijetu mašte, naglasio je Leon Lučev

- Vjerujem kako će količina pozitivne energije unesene u ovaj projekt  biti prepoznata kod mlade publike. Naime, u današnje vrijeme kad su mnoge vrijednosti izvrnute,  ova se predstava ne „sprda" s ljubavlju kao klišejom, već je uspjela izvući jednostavnost i neposrednost osnovnih osjećaja, ljubavi, prijateljstva, kao nečeg posve iskonskog i uobičajenog, zaključio je redatelj Damir Klemenić.