Po čitav dan ljenčariti, spavati do podne, izlaziti do kasno u noć, satima čitati, praćakati se u moru - mnogi čitave godine sanjaju o ljetnom godišnjem odmoru. Međutim, ima i ljudi koji se njega dobrovoljno odriču.

Postoje ljudi koji umjesto neke atraktivne turističke destinacije s pješčanim plažama radije biraju humanitarne projekte u Indiji, afrička sela u kojima pomažu u cijepljenju djece ili grade bunare za pitku vodu. Jedan od njih je i Tilmann Straub. On je još kao student puno putovao: "Kad putuješ okolo s ruksakom, upoznaš svijet i dođeš u kontakt s ljudima. Ali onda putuješ dalje i ostaviš te ljude same s njihovim siromaštvom".

On se, međutim, vratio da pomogne ljudima u Tanzaniji. Tamo je htio provesti duže vrijeme i prenijeti im znanje koje je stekao studirajući primijenjene geo-znanosti. Ovaj 35-godišnji inženjer je volonterski član organizacije "Inženjeri bez granica". Ona sa suradnicima koji rade na volonterskoj bazi traži tehnička rješenja za opskrbu vodom, energijom i sanitetskom logistikom u nerazvijenijem zemljama.

Neki nisu za ležanje na suncu

"Radite i živite s tim ljudima šest tjedana, upoznate se, morate se moći osloniti jedni na druge. Tako naiđete na puno srdačnosti, vodite puno razgovora, doživite puno iskustava kada s ljudima doista živite u njihovoj svakodnevnici. Za mene je svaki put to nešto novo, to su neka nova iskustva iz kojih ja opet učim", priča Straub. On je u Tanzaniji pomagao izgraditi rezervoar za kišnicu u jednoj školi za djevojčice. Sada one ponovno imaju vodu - prije toga su morale svaki dan donositi 5.000 litara iz jednog udaljenog izvora.

Dvije godine je volonter "od kuće", iz Njemačke, radio na projektu dok 2010. Godine nije uzeo svoj čitav godišnji odmor odjednom i otišao na šest tjedana u Tanzaniju. Kaže da je uvijek uzbudljivo napraviti tako nešto: "U Africi je, osim toga, sunčano i toplo - i za mene je izazov realizirati ovaj projekt. Ja nisam od onih koji rado leže na suncu. Za mene je i ovo bio na neki način odmor."

Odvjetnica čuva djecu u Indiji

Ljenčariti na odmoru je za Strauba čisto gubljenje vremena. Rad u Africi vidi više kao neku vrstu odmora od svog posla u Njemačkoj. Ovaj inženjer nije jedini koji se dobrovoljno angažira u svoje slobodno vrijeme. Ovakvih osoba za koje gotovo da se može reći da "bojkotiraju" odmor ima puno. A njihov broj raste, potvrđuje Tanja Kuntz iz turističke agencije "TravelWorks". Ona povezuje zainteresirane volontere s razvojnim projektima u inozemstvu. Iz iskustva zna da ima onih koji jednostavno u svojoj struci žele raditi u inozemstvu.

Na primjer, medicinska sestra koja želi vidjeti kako je raditi u Keniji ili učitelj koji želi podučavati u Laosu. Ali ima i onih koji u Njemačkoj imaju posao i žele u inozemstvu raditi nešto potpuno drukčije. "Imamo tako recimo jednu odvjetnicu koja je u Indiji čuvala djecu, jednu damu koja u Berlinu ima svoju modnu marku, a angažirala se u zaštiti životinja u Južnoafričkoj Republici", priča Kuntz.

Starost ne igra nikakvu ulogu

Neki od njih idu čak više puta godišnje u inozemstvo, kao na primjer jedna učiteljica koja je za vrijeme uskršnjih praznika podučavala u Keniji, a za ljetne praznike u Zanzibaru. Starosna dob u ovakvim "avanturama" ne igra nikakvu ulogu, upućuje Kuntz i kao primjer navodi jednu 73-godišnju umirovljenicu koja je već tri puta bila preko njihove agencije u inozemstvu. Ona se angažirala u projektu za zaštitu lavova.

Tilmann Straub se doduše sprema za idući volonterski angažman, ali će ove ljetne praznike provesti ipak drukčije. On se ne misli baš izležavati na suncu, ali će ipak ostati malo kući i odmarati se kako bi skupio snage za nove projekte. Kad se čovjek vrati s ovakvih boravaka u inozemstvu je, kaže, iako je riječ o sjajnim iskustvima, ipak iscrpljen i treba mu malo regeneracije.

Izvor: Deutsche Welle