Reumatske su bolesti najčešći razlog kronične onesposobljenosti pacijenata. Ove bolesti ne samo da bolesnicima uzrokuju tegobe i ograničavaju ih u svakodnevnom životu, već su povezane s visokim troškovima, pa su i veliki socijalno-medicinski problem.

Njihovo liječenje je složeno, a središnje mjesto zauzimaju lijekovi koji usporavaju tijek njihovog napredovanja.

Posljednjih godina u liječenju upalnih reumatskih bolesti se primjenjuju tzv. biološki lijekovi. Naziv je nastao jer su razvijeni na temelju spoznaja o razvoju upalnog procesa.

Nisu svima dostupniU liječenju upalnih reumatskih bolesti daju se biološki lijekovi onim bolesnicima kod kojih se konvencionalnim lijekovima ne može kontrolirati bolest. Stoga je bitno da se lijekovi čim prije nađu na listi skupih lijekova, čime će postati dostupni svima.  

Ključna bjelančevina u tom procesu je čimbenik nekroze tumora, na čijoj se blokadi temelji učinak tri biološka lijeka: infliksimab, etanercept i adalimumab. Povoljan učinak blokatora TNF očituje se znatno brže i veći je nego onaj kod konvencionalnih antireumatskih lijekova, s kojima se inače kombiniraju.

Njihovom primjenom se poboljšava kliničko stanje bolesnika (smanjenje boli, jutarnje zakočenosti, umora), laboratorijskih pokazatelja upale, a usporavaju se ili zaustavljaju strukturne promjene, što je vidljivo na rendgenskim slikama. 

Najveći praktični problem u primjeni bioloških lijekova jest njihova cijena.

Lijekovi se prepisuju na teret bolnice, odnosno zavoda koji se bave problematikom upalnih reumatskih bolesti, a njihovi limiti potrošnje su razmjerno niski, pa se u nas biološka terapija propisuje manjem broju bolesnika.