"Svatko treba prijatelja", tvrdi John Helliwell, sveučilišni profesor i urednik časopisa "World Happiness Report".

No unatoč tome što ga svatko treba, njegovo istraživanje dokazalo je da vjenčani ljudi prijatelje ipak trebaju manje od onih koji još nisu uplovili u bračne vode - odatle ideja da bračni partneri jedan drugome mogu biti najbolji prijatelji. Brak bi, prema tome, bio jedna vrsta "super prijateljstva".

Helliwell i njegovi kolege čak su pronašli istraživanje koje se u Britaniji provodilo dugi niz godina (od 1991. do 2009.), na više od 30 000 ispitanika, od kojih su oni vjenčani potvrdili veće zadovoljstvo životom i bolje zdravlje od onih koji su samci no kontinuirano se druže s najboljim prijateljem. 

Ipak, time se ne slaže Amir Lavine, psihijatar s kolumbijskog sveučilišta koji tvrdi da svaka osoba razvija hijerarhiju povezanosti s drugima, na čelu koje su u mladosti članovi obitelji. S vremenom na tu ljestvicu počinjemo puštati i strance - u čemu veliku ulogu igra seksualna privlačnost koja spušta naše obrambene barijere - pa obitelj počinje zauzimati sve niže mjesto na toj skali. 

Novi partner i veza s njime omogućuju nam da osjećamo novu vrstu povezanosti i sigurnosti, što na neki način jest vrsta prijateljstva, no takav odnos i dalje zahtijeva tjelesnu prisnost kako bi se mogao održati - a ona nije uobičajena i za obična prijateljstva. 

Ostaje nam jedino zaključiti kako smo ipak mi ti koji ćemo zaključiti kako ćemo nazvati vlastiti odnos. No kako ga god zvali, sretni smo što imamo tu jednu ili dvije osobe na koje uvijek možemo računati.