Usporedili su grupu s dvadesetero devetomjesečnih beba koje su učile reproducirati glazbene ritmove udarajući rukom o bubanj s 19 njihovih vršnjaka koji su se istodobno igrali drugim igračkama, poput automobila ili kockica.

Znanstvenici su ustanovili da je aktivnost dijelova mozga zaduženih za prepoznavanje vokalnih i glazbenih značajki - auditivnog korteksa i prefrontalnog korteksa kod djece iz glazbene grupe bila veća nego kod onih koji su se igrali kockicama i automobilma.

Obje su moždane regije važne za koncentraciju i održavanje pozornosti.

"Ovo je prva studija provedena na sasvim maloj djeci koja upućuje na to da izloženost glazbenim ritmovima u ranoj životnoj dobi može poboljšati sposobnost prepoznavanja jezičnog ritma", objasnila je znanstvenica s Instituta za učenje i znanost mozga sveučilišta u Washingtonu, Christina Zhao, koja je vodila istraživanje.

"Stimulacija glazbom u ranoj životnoj dobi ima dugoročno bolji učinak na kognitivne sposobnosti", rekla je Zhao.

"Da bi bebe progovorile najprije moraju naučiti prepoznavati tonove i ritmove", objasnila je suautorica studije Patricia Kuhl, objasnivši da je sposobnost percepcije zvuka "važna kognitivna sposobnost" te da "mogućnost njezina ranog poboljšanja ima dugoročan učinak na učenje".

Jezik, poput glazbe ima snažne ritmičke karakteristike, ističu znanstvenici. Tako ritam slogova pomaže u razlikovanju zvukova te omogućuje da se razumije što netko govori. A mogućnost uočavanja razlika među zvukovima pomaže bebama da prije nauče govoriti, objasnili su.

Da bi to dokazali znanstvenici su tijekom mjesec dana organizirali dvanaest petnaestminutnih druženja dvadesetero djece u laboratoriju zajedno s roditeljima koji su vodili i nadzirali njihove aktivnosti. Roditelji su u ritmu trotaktnih dječjih pjesmica udarali ritam. Tjedan dana po završetku glazbenih sastanaka kod sve djece iz glazbene grupe zamijećene su snažnije moždane reakcije, koje su pokazale da te bebe bolje prepoznaju promjene ritma nego djeca iz druge grupe.