Iz dana u dan naš se svijet sve više pretvara u bežični sustav kojeg pokreću baterije. Trenutno najpopularnije tehnološke igračke, smartphonei, nisu ništa drugo do li stotinjak grama plastike, metala i baterije u vašem džepu. Na primjer, iPod neće pustiti ni glasa kad mu se isprazni baterija. Sjetite se i prijenosnih računala koja imaju kablove za napajanje strujom, ali upravo ti kablovi i jesu glavna smetala zbog kojih baterije dobivaju na važnosti. Međutim, mobilnost koju smo dobili zahvaljujući baterijama ima svoju ekološku cijenu. Baterije koje se mogu puniti često sadržavaju metale koji mogu jako štetiti okolišu, naročito ako se one ne odlažu pravilno nakon uporabe. Stoga je bolje držati ih podalje od klasičnih odlagališta otpada i tla. U SAD-u je, na primjer, godine 1996. Kongres donio posebnu zakonsku odredbu zahvaljujući kojoj većina alkalnih baterija sadrži male količine žive ili ju uopće ne sadrže. Rezultat toga je da se te baterije smatraju dovoljno netoksičnima da se mogu bacati zajedno s običnim kućnim smećem.

>> Savjeti za dugovječnost baterija laptopa i mobitela

Baterije koje se mogu puniti zelene su u smislu proizvodnje - dulje traju pa ih nije potrebno često proizvoditi kao ostale baterije - ali s druge strane metali koji su potrebni za njihovu proizvodnju (kadmij, kobalt i olovo) mogu zaista našteti planetu i nama samima. Kad se takve baterije bace ili odlože u zemlju, spomenuti metali mogu dospjeti u zrak, površinski sloj tla, podzemne vode i eventualno ući u naš organizam.

Zato sve vrste baterija odlažite na odgovarajući način bilo da se radi o onima iz mobitela, prijenosnih računala, iz digitalnih kamera i ostalih naprava. Metali iz njih mogu se ponovo upotrijebiti za proizvodnju drugih baterija čime se smanjuje potreba za pronalaženjem i kupovinom tih sirovina. Znanstvenici već neko vrijeme jasno vide da baterije predstavljaju relevantnu opasnost po okoliš pa se trude pronađi alternativne materijale radi napajanja elektrokemijskih ćelija.

>> Udvostručite životni vijek baterije vašeg mobitela

U svijetu kao i u Hrvatskoj postoji relativno dobro razvijen sustav recikliranja otpada pa i baterija, ali veći je problem neosviještenost o važnosti njihova pravilnog zbrinjavanja. Baterije mobitela često je moguće ostaviti u prodajnim ili pak proizvodnim centrima, ostale vrste baterija moguće je vratiti i u tvornice u kojima su napravljene, a nije problem pronaći i specijalne kontejnere za odlaganje baterija.

Industrija se iz dana u dan sve više okreće pronalasku „zdravijih" materijala za elektrode i elektrolite. Na primjer, u posljednje vrijeme u litij-ionskim baterijama popularni su fosfatni materijali (takve baterije napajaju prijenosna računala i mobitele). Fosfat služi kao zamjena teškim metalima poput nikla i kobalta. Međutim, tu se javlja drugi problem. Zamjena klasičnih baterijskih komponentnih materijala onim blažima po okoliš gotovo uvijek znači redukciju u energetskoj učinkovitosti. Fosfatni materijali možda jesu sigurniji i donekle neškodljivi za okoliš, ali u usporedbi s oksidima su slabiji po pitanju specifične energije.

Dok se ne pronađe ekološki najprihvatljivija alternativa aktualnim baterijama najbolje što kao pojedinci možemo učiniti je reciklirati ih.  Tako ćemo spriječiti dolazak štetnih metala u tlo i podržati zeleni krug baterijske proizvodnje.

Možda najbolji primjer uspješnosti reciklaže baterija je u automobilskoj industriji. Automobili konkretno koriste akumulatore u kojima je olovni elementi u biti najvažniji. Ti se akumulatori redovito recikliraju čime se sprječava dospijevanje olova u tlo, a vjerovali ili ne, time se smanjila i potražnja za olovom obzirom da je većina akumulatora u novim automobilima i motornim vozilima uglavnom izrađena zahvaljujući reciklaži. Logika je jasna, reciklažom baterija iz satova, mobitela, kućnih aparata, i elektroničkih naprava teški metali neće naštetiti ni nama ni okolišu. Sve ovisi o volji potrošača. Jer ako smo dovoljno osviješteni da recikliramo papir, plastiku i staklo, zašto ne bi bilo isto i s baterijama?