UVOD:

Prije desetak dana pročitala sam na domaćim online izdanjima jedan od bajkovitih oglasa: u njemu služba za prodaju nekretnina u Hrvatskoj prodaje javni toalet (WC). Prodavač je „Milan iz Zagreba". Saznajemo da se WC nalazi na okretištu tramvaja u Dupcu, da je vrlo moderan, ali mu, eto, papiri (ne „tariguzi", već gruntovnički) „nisu čisti. Napravio kum. Hitno! Cijena 11.600 eura po kvadratu. Tražiti Milana".

Kojeg Milana? Pogodite! Banderas hara Dupcem i probavnim traktom njegovih stanara, ako je vjerovati Jutarnjem listu koji je tekst objavio.

BAJKA - ČUDO U DUPCU

(autor: Milan iz Zagreba)

Milan Penava iz oglasa je, kažu, kum svojeg imenjaka Bandića. Njegova je tvrtka Tigra za tvrtku Gredelj izgradila dva javna WC-a u zagrebačkom prigradskom naselju Dubec, što je koštalo 1,5 milijuna kuna s PDV-om. No, kumovi su - baš kao vile i vilenjaci - nepredvidiva bića.

Kad su kumovi objavili cijenu, prema kojoj kvadrat javnih samočistećih WC-a stoji11.600 eura, građani su se skamenili. „Čudo" - rekli su vjernici. „Lopovluk"! - rekli su investitori, no, kako je svijetom tada još vladao potpuni moralni nered, svi su se složili da je investiranje u periferiju isplativije od investicija u centru grada. Ljudima smanjenih tjelesnih sposobnosti je, doduše u WC gotovo nemoguće ući, iako za njih postoji posebni ulaz (tj. naljepnica na vratima), a higijenski su uvjeti za sve neodrživi, piše Jutarnji. I nema razloga da ne vjerujemo, jer svi znamo kako izgledaju javne sanitarije u metropoli i njezinim predgrađima.

Ali budućnost je svjetla, vođe su mudri i znaju što treba raditi uz pomoć kumova. Pa eto bajke, nažalost stvarne, na temu dubečkih toaleta.

U vrijeme izgradnje dubečkih toaleta, u Zagrebu su se vjenčali Janko i Irena. Oboje poslušni građani, uredni na misi svake nedjelje ujutro. Janko, sposoban, ali skromni mladi ekonomist, tek je dobio posao (zbog čega je vrlo sretan) i na početničkoj je plaći. Budući da nema veza, iako je bio jedan od najboljih studenata na svojem fakultetu, a njegovi su rezultati za natječaju za posao bili apsolutno najbolji, zna Janko da će napredovati daleko sporije od Mirka čiji je otac član Skupštine grada, kućni prijatelj gradonačelnika i njegova kuma. Pritom je poprilično naivan. Još uvijek u dubini duše misli da će mu sposobnost i znanje donijeti uspjeh.

Kad se Janko zaposlio, Irena je zatrudnjela. I ona je bila jedna od najboljih na svojem fakultetu, no trudnoća ju je koštala posla. Umjesto nje, uposlena je Vesna, daleka rođakinja Penavina kuma. Vesna nije završila ni srednju školu, a i nitko još nije znao da je trudna. No, mislila je Irena, toliko je nezaposlenih mladih muškaraca koji bi trebali prehraniti obitelj da im je besmisleno otimati im posao. U svojoj dobroti zaboravila je da je posao dobila trudna žena, Vesna.

Janko je, kao perspektivni kadar, uspio dobiti kredit za stan. Kadli, gle! Kvadrat stana, i to u elitnoj četvrti, stoji četvrtinu manje od WC-a u Dupcu. Talentirani ekonomist, Janko, vrti u glavi mogućnosti okretanja novca. Razgovara sa svojim šefom, slučajno bliskim prijateljem Penave i - umjesto u stan - ulaže svu Ireninu i svoju ušteđevinu u dubečke toalete.

„Nemoj, Janko! Nije to pametno! Što imamo - imamo, hajde da s time i raspolažemo", rekla je Irena Janku. „Šuti, ženo! Muškarac valjda zna što treba raditi. Ako je gradonačelnik ulagao u toalete, zašto ne bih i ja? Njemu se isplatilo!", podviknuo je Janko podigavši ruku.

„Janko" - vrisne Irena - „pa nećeš valjda udariti trudnu ženu"!

Irena je sina kojem je, paradoksalno, dala ime Milan, rodila kao razvedena žena. Nedugo nakon poroda srela Duška, koji je prihvatio i nju i sina te su živjeli sretno i zadovoljno.

Janko je na dubečkim WC-ima izgubio ušteđevinu, ugled i perspektivu. Nikad više nije sreo ženu koja bi za njega imala toliko razumijevanja koliko je imala Irena.

Kako su završili Janko i Irena? Ne, nisu živjeli sretno do smrti. Razveli su se, Janko je bankrotirao, Irena je uspjela doći do poslića za koji je prekvalificirana i uz Duškovu pomoć prehrani sebe i malog Milana.

EPILOG:

Milanov je veliki imenjak za to vrijeme - na temu WC-a u Dupcu - rekao sljedeće:

„Ja ne znam kaj je s tim WC-ima i zašto su tako napredni. Pa trebate biti informatički pismeni da bi otišli na WC. Zamislite moju frendicu, kumicu iz Čučerja, kojoj je sila, a kad dođe na WC, tamo piše Push. Šta je to Push? 

O cijeni kvadrata WC-a od 11.000 eura:
"Pa naravno da je skupo. Pitam ja vas koliko stoji kvadrat Mercedesa?" 

O povezanosti tvrtke Tigra s gradnjom WC-a u Dubravi i Dubecu (vlasnik Tigre je Bandićev kum Milan Penava): „Kaj ste vi zaljubljeni u Penavu? Ak' ste zaljubljeni, pričajte s njim. Sve će Kontrolni ured istražiti". (navodi preneseni s Jutarnjeg.hr).

Dakle, metropolitanci, ako želite biti dijelom bajke o javnim  toaletima u Zagrebu, javite se Milanu Penavi. Sve će probleme istražiti Kontrolni ured, no samo ako ste zaljubljeni u Penavu.

Ako ne želite biti dijelom ovakve bajke, koja nažalost nije bajka, proći ćete kao Janko i Irena. Ako želite, možda postanete gradonačelnicima. A ako više ne želite gledati ni Milana& Milana, Janka, Vesnu i Irenu, valjda znate što vam je činiti.