Tijekom 1940-ih AUtrijski liječnik Hans Asperger opisao je novu vrstu poremećaja iz autističkog spektra. Danas jedna od sto osoba pati od Apergerova sindroma. Trideset godina nakon Aspergerove smrti, njegov poremećaj je još uvijek predmet kontroverznih interpretacija.

Thomas Hulme ima samo deset godina i jako uživa u pisanju kratkih priča. Njegovo posljednje djelo govori o ukletom kaminu; drugo pak o čovjeku kojega su oteli izvanzemaljci. „Thomas je nevjerojatno inteligentan i ima zapanjujuć vokabular", rekao je njegov otac Ben. Ali usprkos njegovoj briljantnosti, Thomas ima poteškoća u shvaćanju instrukcija i lekcija i zato mu je potreban poseban učitelj u školi. On ima Aspergerov sindrom."U školi imam posebne naljepnice; ako se ponašam dobro, dobijem bodove, a gubim ih ako se ponašam zločesto", objašnjava Thomas. „Isto tako imam i pauzu za smirivanje."

Prvi put diagnosticiran prije 66 godina

Aspergerov sindrom otkriven je 1944. godine. Hans Aperger, po kojemu je poremećaj dobio ime, primijetio je određeni uzorak društvene izoliranosti i repetitivnog ponašanja kod neke djece (uključujući i buduću Nobelovku Elfriede Jelinek, austrijsku književnicu). „Aspergerov sindrom je najteži poremećaj za dijagnosticirati", objašnjava profesor Gary McAbee, direktor odjela pedijatrijske neurologije u bolnici JFK u New Jerseyju. „Postoje neke tipične odrednice; primarno su to poteškoće u društvenim situacijama, opsjednutost određenim interesima, ali za razliku od autistične djece, ona s Aspergerovim sindromom nemaju problema s govorom. Kad su simptomi blagi, jednostavno se pitate imali li dijete Aspergera ili je samo malo čudno", kaže McAbee.

Štoviše, pojedina djeca sa Aspergerovim sindromom - poput Thomasa Hulmea - imaju vrlo impresivan vokabular i to toliko da ih se često naziva malim profesorima. Ali ona teško razumiju razne društvene signale poput šala, na primjer, i izbjegavaju izravan kontakt očima, a imaju poteškoća i s percepcijom facijalnih ekspresija. Poremećaj postaje sve učestaliji - ili ga je barem lakše dijagnosticirati. Posljednji podaci američkog Centra za kontrolu i prevenciju bolesti pokazuju da je autističnost među američkom djecom porasla za 27 posto između 2002. i 2006. godine. U Hrvatskoj ne postoje precizne brojke o djeci s tim sindromom.

Asperger u postotcimaOko 1 posto svjetske populacije ima barem neki oblik autizma, uključujući Aspergerov sindrom. U usporedbi s djevojčicama, dječaci imaju oko 400 do 500 posto više šansi da budu autistični.

Asperger je umro kao vrlo poznat čovjek 21. listopada 1980. godine. Međutim, 30-ak godina kasnije umrijeti bi mogao i njegov sindrom. Planira se izostavljanje Aspergerova sindorma iz novih medicinskih priručnika kao zasebnog poremećaja i njegovo uključivanje u definiciju autizma. „Nažalost, to bi mogli imati velik utjecaj na život malog Thomasa", kaže njegov otac. „Ako se Thomasova klasifikacija prebaci a Apergerova sindroma na autizam, on će pomisliti da prima tretmane koji ne odgovaraju njegovim potrebama. Thomas sam sebe vidi kao osobu s Aspergerovim sindromom i nema problema s tim. Ako se to promijeni i on sam sebe bude morao smatrati autističnim, to će biti vrlo zbunjujuće i uznemirujuće za njega samoga", dodaje Ben Hulme.

Ruska povijest i luksuzni kruzeri

Jedna od snačajki Apergerova sindroma su opsesije. Većina osoba s tim sindromom pokazuje veliko zanimanje u ekstremno organiziranim predmetima poput kartografije i arhitekture. Jedan mlađi pacijent dr. McAbeeja je znao apsolutne sve o ruskoj povijesti s početka 19. stoljeća; drugi je bio stručnjak za podmornice, treći za luksuzne brodove. Brama Cohena, osnivač tvrtke BitTorrent, krasi epitet računalnog genija. A on sam svoje tehnološke vještine pripisuje Aspergerovom sindromu koji mu omogućuje da se satima i satima bavi kodiranjem.

„Pravi" autizam utječe i na braću i sestre

Djeca s Aspergerovim sindromom nemaju problema u govoru, ali braća i sestre djece koja su autistična, na primjer, imaju. Istraživači sa spomenutog sveučilišta tvrde kako 20 posto djece koja imaju autističnog brata ili sestru također ima problema u govoru. Djeca s dva ili više autističnih bliskih rođaka u obitelji izložena su najvećem riziku od sličnih govornih problema.

Profesor Declan Murphy, psihijatar pri SLaM-u, najvećoj bolnici za mentalno zdravlje u Ujedinjenom Kraljevstvu čitateljima Metroa daje odgovor na nekoliko pitanja o Aspergerovom sindromu.

Kako se definira Aspergerov sindrom?

Liječnici su sve više skloni misliti da se radi o obliku autizma, ali bez govornih mana. Sve veći broj otkrivenih slučajeva Aspergerova sindroma ukazuje na to da postajemo sve više svjesni njegove prisutnosti, a ne da poremećaj postaje sve učestaliji. Sada nam je jasnije da genetski nije puno drugačiji od autizma.

Koga sve pogađa?

Oko četiri puta je češći kod dječaka nego djevojčica. Ako imate dijete s Aspergerovim sindromom, velike su šanse da će ga i slijedeće dijete imati. Ali ne prelazi s generacije na generaciju.