„Sutra će me milijuni ljudi proklinjati, ali takva mi je sudbina."

Riječi su to čovjeka koji je do zadnjega trenutka vjerovao samo sebi. Što čini jednoga monstruma? Je li to nedostatak suosjećanja i ljubavi prema bližnjima, nedostatak razumijevanja za druge i drugačije, nasumičan splet okolnosti, genetska predispozicija za bolesti sa psihičkim manifestacijama ili moć kojom raspolaže?

Koliko je monstruma postojalo ne može se ni zamisliti, a zapravo je svakoga od njih povijest vidjela drugim očima. Neke od njih danas pamtimo kao začetnike naprednih civilizacija, iako su svojim zlom poslali druge u ambis, nekima se ponosimo zbog njihovih osvajačkih pohoda koji su odnijeli nebrojene živote, a neke slijepo štujemo kao unapređivače i revolucionare.

Sedamdeset godina je prošlo otkako se ubio Adolf Hitler, otkako je pala njegova zla tvorevina, a mi ga još uvijek, ma kakva bila naša ideološka stajališta, gledamo kao vraga, antikrista, bolesnika, koljača i okupatora, sve samo ne kao čovjeka. 

From Hell's heart, I stab at thee!, kažu svi razumni, ipak sedamdeset godina nije malo, a ako proguglate filmove o Hitleru, bit će vam jasno da se na filmskom platnu nitko nije osmjelio skinuti s Hitlera plašt mržnje ličnosti kako bi se otkrile motivacije i intimni razlozi koji su pretvorili mladoga propaloga slikara u najvećega monstruma u povijesti ljudske rase.

Cijelu preporuku pročitajte na FAK portalu