Ovoga vikenda se u Poljskoj proslavlja poseban praznik: u Varšavi, Krakovu i mnogim drugim gradovima slavi se dolazak američkih trupa. Sviraju vojni orkestri, izloženi su oklopna i druga vojna vozila, koji se mogu i iznutra pogledati, a onima koji se pri tome hoće i okrijepiti - na raspolaganju stoji vojnički gulaš. Sve u svemu to je povijesni dan. To što poljsko stanovništvo pozdravlja ulazak stranih postrojbi u svoju zemlju dogodilo se do sada samo jednom i to prije  200 godina - kada se pozdravljao dolazak Napoleonove vojske.

Ovaj put su u Poljsku stigli Amerikanci. O ideji da se umjesto američkih vojnih baza u Njemačkoj (u kojima je sada još 36.000 vojnika), baze podignu na istoku Europe stalno se iznova diskutira. Već prije se argumentiralo time da Njemačkoj nakon nestanka Varšavskog pakta ne treba više zaštita, a držanje vojnika ondje je i tako bilo jako skupo. Pa ipak se ništa nije dogodilo. Sve do 2014. godine kada je počela ruska agresija protiv Ukrajine. Tadašnji poljski ministar vanjskih poslova Radoslaw Sikorski zatražio je dvije brigade za bolju zaštitu Poljske.

Prosvjedi iz Moskve

Sada je stiže brigada s 3.500 vojnika iz Colorada, uz to 87 tenkova i 400 džipova tipa „Humvee". Akcija nosi ime „Atlantska odlučnost" (Atlantic Resolve). Vojnici će preko vikenda biti pozdravljeni u šleskom gradu Żaganu, gdje će biti smješten najveći broj vojnika. Nakon devet mjeseci njih će po načelu rotacije zamijeniti nove postrojbe. Svaka od tih smjena vojnika održavat će vježbe i u drugim zemljama istočne Europe - sve do Rumunjske.

Nakon raspada Sovjetskog saveza NATO je obećao Moskvi da neće trajno stacionirati brojnije borbene postrojbe istočno od Njemačke, ukoliko ne dođe do promjene sigurnosne situacije. Izmjenjivanje vojnika svakih devet mjeseci je trik: oni će biti razmješteni na tom području, ali ne trajno. Pa ipak Moskva prosvjeduje protiv takvih vježbi. No Rusija je i sama od 2007. agresivno izvodila vojne vježbe s desecima tisuća vojnika na zapadnim granicama zemlje ili u susjednoj Bjelorusiji. Pri tome su izvođene vježbe napada na Varšavu i Republiku Estoniju.

Američka postrojba je posebna jedinica osnovana za potrebe saveznika. Uskoro će joj biti pridodat i posebni program pod nazivom  "Pojačana nazočnost u budućnosti" (Enhanced Forward Presence, EFP). U zemljama članicama NATO-a Poljskoj, Litvi, Letoniji i Estoniji je smješten jedan multinacionalni bataljun. Već 19. siječnja će 500 njemačkih vojnika koji idu za Litvu biti svečano ispraćeno u bavarskom Oberviechtachu.

U Litvi će Njemačka biti vodeća nacija u multinacionalnom bataljunu, a bit će joj pridruženo još 500 vojnika iz drugih zemalja. U Estoniji će zapovjedništvo imati Britanci, u Letoniji Kanađani, a u Poljskoj Amerikanci. Dodatne američke trupe trebaju stići u travnju. Ovaj (isto tako rotirajući) bataljun bit će smješten na sjeveroistoku Poljske. Tamo se nalazi posebno osjetljivi teritorij pod nazivom „zona Suwałki", nazvana po gradu na sjeveroistoku Poljske. To je prostor koji dijeli rusko područje Kalinjingrada i rusku saveznicu Bjelorusiju i to na potezu od 60 km. Vojni stručnjaci tu već dugo upozoravaju: ako Rusija krene u konvencionalnu ili "hibridnu" akciju protiv jedne baltičke države, na tom području može vrlo lako partnerima u NATO-u presjeći mogućnost dostave oružja i vojnika preko grada Suwlakija. Od svih članica NATO-a smatra se da su najviše ugrožene baltičke zemlje, mada su od 2014. godine značajno ojačale svoje vojske.

„Djed je zaplakao"

Odluka o EFP-u bila je najvažnija odluka samita NATO-a u Varšavi u srpnju 2016. godine. Nakon izbora Donalda Trumpa za predsjednika u regiji postoji zabrinutost. Pitanje je hoće li on stajati iza odluka svog prethodnika Obame. Ili će se u okviru "nove Jalte", kao što se dogodilo 1945., upustiti u podjelu svijeta s Moskvom na jasno razgraničene sfere utjecaja. On bi, primjerice, jednoga dana mogao prekinuti rotiranje trupa. Trump je ranije između ostalog izjavio da Amerika ne treba braniti zemlje koje same ne ispunjavaju svoje financijske obveze prema NATO-u. No Poljska i baltičke države sa svojim izdacima za obranu relativno dobro stoje u zajedničkom vojnom savezu.

Ruski državni mediji kritiziraju prebacivanje postrojbi iz drugih zemalja NATO-a nazivajući to "agresivnim napredovanjem". Pri tome su jedinice koje se brinu za više sigurnosti na potezu od Estonije do Rumunjske manje nego savezničke postrojbe koje su do 1989. štitile zapadni Berlin. Tko danas pita nekog Poljaka što je najvažniji događaj ovih dana u zemlji, najprije će biti suočen s dugom pauzom, zamišljenošću i šutnjom. Povijesni događaj? Samo jedan mladi čovjek se prisjetio, što je Amerika značila za njegovog djeda: „Kada je predsjednik Clinton po prvi put došao u Poljsku, moj djed je zaplakao."