„Ovim sastankom na vrhu budi se novi amazonski san regije i svijeta." Tim velikim riječima je otvoren sastanak država Amazonije. Izgovorio ih je domaćin, brazilski predsjednik Lula da Silva.

Okupljanje u amazonskom gradu Belemu zbilja je od velikog značenja, jer države koje dijele veliku prašumu nisu se okupljale u proteklih četrnaest godina.

Ovog utorka i srijede razgovara se na najvišoj razini. Osim predsjednika Brazila, tu su šefovi država ili vlada Kolumbije, Venezuele, Perua, Bolivije, Ekvadora, Surinama i Gvajane.

Mlak završni dokument

Vremena je sve manje, upozorio je Da Silva, govoreći o klimatskoj krizi. Nada je bila da će sve amazonske zemlje izaći s jedinstvenom agendom.

No završni dokument samita ne donosi mnogo. Tu su obećanja o boljoj suradnji i zaštiti indigenih naroda u Amazoniji, ali nije došlo do zajedničkog obvezivanja da se prekine krčenje prašume, čemu se Brazil nadao.

Lula da Silva, koji je obećao da će sječa Amazonske prašume u Brazilu potpuno prestati do 2030. godine, izvijestio je tek da je krčenje smanjeno za 40 posto i izrazio nadu da će i susjedne zemlje potpuno prestati sa sječom.

Na kraju se nije odmaklo dalje od riječi. Isto je kad je u pitanju smanjenje eksploatacije ugljena, nafte i plina u Amazonskoj prašumi, na kojem je inzistirao kolumbijski predsjednik Gustavo Petro. Druge države se tu ne slažu, jer u velikoj mjeri ovise o devizama od prodaje energenata.

Protest indigenog stanovništva

„Posebno za progresivne vlade ovo je teška etička dilema", požalio se Petro. „Zato svjedočimo jednoj vrsti poricanja (da problem postoji), odluke se samo odlažu."

To je bila strelica upućena upravo prema Da Silvi. Jer u njegovoj vladajućoj koaliciji u Brazilu lome se koplja oko naftnih bušotina nadomak ušća rijeke Amazone.

Na sastanku na vrhu je postalo očigledno koliko se kose interesi osam država Amazonije. Od toga strada priroda, poručuju kritičari. Oko 25.000 demonstranata, mahom predstavnika indigenih naroda, danima je prosvjedovalo u Belemu.

„Ta slika sve govori", rekla je poznata indigena čelnica Alessandra Munduruku. „Donose se tako važne odluke koje pogađaju naš život i teritorije, a mi ne sjedimo za stolom s predsjednikom", rekla je ona pred hangarom u kojem su zasjedali državnici.

Zašto je važna Amazonija?

Divovska prašuma je, piše njemački list Der Spiegel, dobila nadimak „pluća planeta". Doduše, Amazonija nije tako bitna u proizvodnji kisika, ali je neizmjerno važna u vezivanju ugljičnog dioksida. Time je ona neka vrsta hladnjaka za svjetsku klimu.

Kako se računa, oko 45 milijardi tona ugljičnog dioksida vezano je u lišću i stablima Amazonije, a još više od toga u tlu. No, funkcija Amazonske prašume kao kočničara klimatskih promjena odavno je ugrožena.

Više studija pokazuje da je krčenjem Amazonija posljednjih godina postala zapravo veliki izvor ugljičnog dioksida. Kad se stabla ruše, ispušta se taj štetni plin.

To se vidi i u samoj prašumi. Istraživači kažu da je tamo temperatura već dostigla 1 do 1,5 stupnjeva Celzijevih više nego prije industrijalizacije. Sušno razdoblje se produžilo sa četiri na pet mjeseci godišnje.

„Trenutno svake godine nestaje 0,2 do 0,5 posto Amazonske prašume. Velikom brzinom se bližimo kritičnoj točki, umjesto da držimo sigurnosno odstojanje", rekao je Rico Fischer, stručnjak za ekološku analizu.

Bez velikih pomaka

Kad se podvuče crta, na samitu u Belemu nije došlo do velikog zaokreta koji je predsjednik Lula Da Silva najavljivao. Ipak, mnogi promatrači se slažu da je uspjeh već i to što je ovaj sastanak na vrhu uopće organiziran.

Prosvjedi su pak pokazali da se sa civilnim društvom mora sve više računati i u Južnoj Americi.