Višestruka dobitnica Grammyja i Juna, pjevačica i autorica pjesama objasnila je na press konferenciji povijest bitke koju je vodila za nastup u svojoj rodnoj Ottawi tijekom turneje koja je promovirala njen sedmi album Flavors of Entaglement.

„Stvarno sam jako željela nastupiti u Ottawi. Moj agent, moj menadžer i ja dugo smo raspravljali kako bismo pokušali to organizirati s logističke strane, i ja nisam željela stati dok se to ne dogodi, tako da sam vrlo uzbuđena", rekla je pjevačica.

„Moja baka je umrla prošle godine, pa sam zaobilazila Ottawu djelomično iz straha od boli na koju bi me dolazak podsjetio. Našla sam način da dođem ovako, kroz muziku."

Na pitanje hoće li uspjeti rasturiti poznati Massey Hall u Torontu svojim nastupom jednostavno je odgovorila „Nadam se".

Novi album Flavors of Entaglement producirao je Guy Sigsworth poznat u svijetu ženskog popa, prije Morissette radio je s Bjork, Madonnom i Imogen Heap, između ostalih. Album nastoji pomiriti synth-heavy dance ritmove s pjesmama za sprovode, odnoseći se prema tuzi na vrlo sličan način kao i njen debitantski album Jagged Little Pill iz 1995. godine, dajući ipak snažniji naglasak na bijes.

To je i razumljivo, jer je prrije godinu i pol dana Alanis objavila razlaz s kanadskim glumcem Ryanom Reynoldsom (koji se zaručio sa Scarlett Johansson u svibnju). Ako se tome doda smrt voljene bake, jasno je da zvijezda koja je do sada prodala preko 55 milijuna albuma ima razloga za tugu. Albumom je željela izraziti svoju tugu i razotkriti proces oporavka kroz glazbu.

„Stvarno sam se željela usredotočiti na ozdravljenje i pokazati koliko je važno imati podršku, bilo terapeuta bilo prijatelja ili ljudi koji vas grle i dodiruju na ne-seksualan način, tapšajući vas po glavi".

To je ionako nit vodilja karijere Alanis Morissette - pokazivanje najdubljih osjećaja bez srama, kao jednu vrstu osobne katarze.

„Mislim da me više boli laž i pretvaranje da niste čovjek", kaže pjevačica. „Kada se pokušavam obraniti i prikazati se kao nepogrešiva, nepobjediva, neslomljiva žena, osjećam veliku bol jer to nije istina. Mislim da je najvažnije živjeti smisao svog života, a u mom slučaju to je dijeljenje mojih iskustava kako bi ljudi uspjeli doživjeti svoja vlastita, da bi ih mogla utješiti ili podići kroz provokaciju i poziv na zajedništvo. To smatram svrhom svog života."