U zapadnome svijetu kada osoba umre postoje dvije opcije - klasična sahrana ili kremiranje. Tu i tamo tijelo se donira u svrhu znanstvenih istraživanja, ali ostatci ipak završavaju na kremiranju. Vjerovali ili ne, prema mišljenju određenog dijela stručnjaka, smrt je, u navedenom kontekstu, bez obzira na to što se radi o prirodnom procesu, postala štetna za okoliš. Kovčezi zauzimaju dragocjen prostor, danas se izrađuju od nerazgradivih materijala. Čak i da jesu razgradivi, tekućina za balzamiranje može sadržavati fomaldehid koji pak može dospjeti u tlo. Kremiranje također ima specifične implikacije po okoliš. Ono se najčešće obavlja na temperaturi od 850 stupnjeva Celzijevih, a prema rezultatima istraživanja profesora Rogera Shorta sa Sveučilišta Melbourne, tijekom tog procesa stvara se i do 160 kilograma stakleničkih plinova po tijelu, uključujući paljenje kovčega.

U Australiji se zato, slučajno ili ne, pojavila tvrtka koja nudi 'zeleniju' alternativu - Aquamation Industries pruža uslugu 'odlaganja tijela' koja je jedinstvena, jeftina i manje štetna za okoliš. Radi se o procesu akvamacije koji je ustvari proces alkalne hidrolize u kojem se tijelo stavlja u kadu od nehrđajućeg čelika koji sadrži otopinu kalijeva hidroksida i vode na temperaturi od 93 stupnja Celzijeva  - tijelo u otopini leži četiri sata nakon čega ostaju samo kostur. Kosti su tada iznimno meke i melju se u prah koji se predaje obitelji preminulog. Ostatak tekućine ne sadrži DNK preminulog, a za sam proces potrebno je od pet do deset posto energije koja se troši prilikom kremacije. John Humphries, bivši pogrebnik i trenutno izvršni direktor Aquamation Industriesa, tvrdi da akvamacija samo ubrzava proces koji se zbiva u prirodi, napominjući kako se preostala tekućina može reciklirati: prvo joj se mjeri pH vrijednost; ako je previše alkalična, dodaje se ocat ili limunska kiselina nakon čega je toliko sigurna da ju možete proliti po cvijeću.

Eco Memorial Park je trenutno jedina lokacija u Australiji na kojoj se može obaviti akvamacija, posljednja novost u industriji smrti. Humphries kaže kako će se diljem Australije u narednih devet mjeseci otvoriti još 15 jedinica u sklopu pogrebnih poduzeća. Nakon što je stvar predstavljena u sydneyskim novinama Morning Herald, Humphriesov telefon ne prestaje zvoniti. Ljudu si iznimno zainteresirani.

Ali akvamacija u svojoj srži uopće nije apsolutni novitet. Alkalnom hidrolizom često se likvidiraju ostatci stoke zaražene kravljim ludilom. U SAD-u se na taj način uklanjaju tijela donirana znanosti što je poznato kao rezomacija. Rezomacija je ipak malo drugačija od akvamacije - u njoj se tijelo stavlja u čeličnu komoru na tri sata također u kalij-hidroksidu na temperaturi od 77 stupnjeva Celzijevih. Ostatci se bacaju u kanalizaciju što je jedan od razloga zbog kojih je rezomacija odobrena samo u šest američkih saveznih država (u Velikoj Britaniji to će se dogoditi krajem ove godine).Humphries kaže da nikada nije razmišljao o tome što će biti kad umre. Ali sada je promijenio mišljenje. Želi akvamaciju jer smatra da je to najbolje što se može učiniti s pokojnikom.