Novi geni koriste se iz mnogostrukih razloga, poput uzgajanja većih plodova, usjeva otpornijih na infekcije i pesticide itd. No, ovisno o tome kako gledate, ovakva praksa može značiti dobrobit za civilizaciju i nadu za gladne, ili pak opasno mješanje u prirodu koje prijeti našem zdravlju te ekosustavu. Bez obzira na vaš stav, vjerojatno ste pojeli koji genetski modificirani organizam. Pogledajte koji su najčešće tretirani proizvodi ovom metodom.

5. Kukuruz - SAD su najveći proizvođač ove žitarice, no ona je ujedno i jedna od najčešće genetski modificiranih žitarica. 2000. godine američko je ministarstvo poljoprivrede procijenilo kako je 25 posto usjeva kukuruza u SAD-u modificirano. U proizvode koji sadrže kukuruz spadaju pivo, margarin, brašno te sve što sadrži kukuruzni sirup. i dok većina GM kukuruza nije kobna za konzumaciju, jedan od najvećih problema jest kontaminacija nemodificiranih usjeva. Kukuruz se oprašuje vjetrom, što znači da obližnja polja mogu nenamjerno postati kontaminirana. Takvo područje može biti prilično veliko, npr. američki znanstvenici  pronašli su GM materijal u divljem kukuruzu iz Meksika. 

4. Soja - od svih usjeva, soja je najviše modificirana. 2007. više od polovice svjetske proizvodnje soje bilo je genetski modificirano. To se radi iz više razloga. Uobičajena modifikacija znači povećanje otpornosti na insekte i gljivice, kao i obogaćivanje vitaminima ili mastima i bjelančevinama kako bi se mogla koristiti kao stočna hrana. Soja je također bitna prilikom proizvodnje kemikalija koje se koriste u farmaceutskoj industriji. GM soju moguće je naći u proizvodima poput kruha, žitarica, sladoleda i čokolade.

3. Mlijeko - jedan od najkontroverznijih GM proizvoda jest rBGH ili rekombinirani goveđi hormon rasta. Hormon, koji je sintetiziran iz modificirane bakterije, potiče proizvodnju većih količina mlijeka, na način da održava stanice za proizvodnju duže živima nego inače. Premda nema službene razlike između modificiranog i regularnog mlijeka, kritičari tvrde kako su rBGH krave podložnije bolestima, što znači veću koncentraciju antibiotika koji se filtriraju i u mlijeko. Svijet je podijeljen oko toga je li mlijeko od takvih krava sigurno. Premda je zabranjeno u EU i Australiji, legalno je u SAD-u, gdje ne postoji zakonska obaveza da se takvo mlijeko posebno obilježava.

2. Uljana repica - samo u zapadnoj Kanadi, 80 posto usjeva uljane repice je genetski modificirano. U ovom slučaju, usjevi se modificiraju kako bi bili otporniji na herbicide. To rezultira u boljoj kontroli rasta, manjoj upotrebi pesticida i većim usjevima. NO, postoji zabrinutost kako bi GM uljana repica mogla raširiti svoju otpornost i na parazite, što bi rezultiralo neučinkovitošću pesticida. Zanimljiv aspekt GM repice jest da se koristi za proizvodnju jedne od glavnih vrsta peluda pomoću koje se pravi med. Njemački znanstvenici otkrili su da 1/3 peluda u kanadskom medu dolazi od GM repice, što znači bilo kakav med koji dolazi iz Kanade (osim ako drugačije nije označeno) može biti GM hrana.

1. Aspartam - radi se o umjetnom zaslađivaču, koji je oko 200 puta slađi od šećera. Premda je umjetna supstanca i ne pojavljuje se u prirodi, aspartam je rezultat kombinacije dvije prirodne amino-kiseline. Dvije različite vrste bakterija proizvode ovu kiselinu, a jedna bakterija je modificirana kako bi se pojačao okus. Je li aspartam opasan? Još uvijek se vodi debata je li apsolutno siguran za konzumaciju. I dok ga se ne može dovesti direktno u vezu s rakom kod ljudi, štakori koji su hranjeni aspartamom imali su veću stopu limfoma i leukemije.