Brojka od 19.000 vrsta koje pred izumiranjem zvuči poprilično šokantno čak i nama, potpunim laicima kada je životinjski svijet u pitanju. Uz to, nevjerojatan je i podatak da je taj broj za gotovo 10.000 viši od broja vrsta koje su bile ugrožene prije tek deset godina.

Američko Udruženje za očuvanje prirode nedavno je objavilo ove crne brojke ugroženih životinjskih vrsta u cijelom svijetu kojima, ukoliko ništa ne učinimo, prijeti potpuni nestanak.

Logično je zapitati se, budući da su ekologija i očuvanje prirode već godinama poprilično važne teme, a zaštiti se okoliša nikada nije pridavalo više pažnje nego danas, kako je moguće da se za toliko povećao broj ugroženih vrsta?

Razloga je više, a možemo ih podijeliti u dvije glavne skupine.

Prvu skupinu čine „uobičajeni" razlozi - deforestacija, krivolov, klimatske promjene, zagađenje i agresivne životinjske vrste. Činjenica je da mnoge ugrožene vrste žive na područjima zemalja u razvoju, koje ne mare previše za ekologiju u namjeri da ekonomski sustignu već razvijene zemlje.

Druga skupina razloga vezana je uz samu znanstvenu metodologiju popisivanja novootkrivenih životinjskih vrsta. Čim potvrde otkriće dotad nepoznate vrste, znanstvenici je automatski stavljaju na popis ugroženih gdje ostaje sve dok se istraživači ne uvjere u suprotno.

The Economist, u kojemu su objavljeni rezultati ove studije, navodi da ovi podaci ne oslikavaju crno-bijelu sliku o ugroženosti životinjskih vrsta te da treba vrlo oprezno donositi zaključke.

Primjerice, broj ugroženih vodozemaca jako se povećao u zadnjih deset godina, ne samo zbog činjenice da je ta skupina najviše pogođena klimatskim promjenama, već i zbog toga što je u tom razdoblju otkriveno i puno novih vrsta koje su odmah proglašavane ugroženima zbog njihova malog broja.

S druge strane, situacija se popravlja za sisavce, čiji se broj ugroženih vrsta smanjio u ovih 10 godina. Jedan od svijetlih primjera vrste koja je spašena sa ruba propasti je i Arapska antilopa, koja je svojevremeno bila gotovo potpuno izlovljena a danas opet ima zdravu populaciju od preko 1000 jedinki u divljini.

Ovakve priče svakako su odličan poticaj za nastavak borbe za spas što je više vrsta moguće, ali ukoliko u bližoj budućnosti ne sazrije stav da je očuvanje eko svijeta direktno vezano i za čovjekovu budućnost na Zemlji, naša bi djeca mnoge životinje mogla poznavati samo iz fotografija.