"Uvijek se sjetite da je sve počelo s jednim mišem", to je Walt Disney rekao 1954. u jednoj TV-emisiji. U to vrijeme je njegova producentska kompanija postojala već više od tri desetljeća, i bila je jedna od najuspješnijih u SAD-u. Mickey Mouse nije bio samo junak na filmskom platnu, njegov osmijeh se moglo vidjeti na majicama, na nogometnim loptama, čak i na četkicama za zube. A 1955. je otvoren prvi Disneyland u Kaliforniji, popularni miš Mickey je „oživio". 

Walt Disney je odrastao na jednoj farmi u Missouriju, karijeru je počeo crtajući reklame, a s vremenom se zaljubio u crtiće. S 40 dolara u džepu se zaputio prema Hollywoodu i tamo je točno prije 100 godina (16. 10. 1923.) utemeljio Walt Disney Company, medijski imperij koji je danas „težak" nekoliko milijardi dolara.

"Zadovoljstvo je činiti nemoguće stvari", to je bila jedna od maksima pionira crtanih filmova. Iz te izjave se može pročitati ne samo ogromna doza radišnosti, nego i nepokolebljiva vjera u vlastitu ideju. Mladić s farme se naime nekoliko puta našao pred kolapsom svoje firme. Projekti su mu bili previše odvažni, uvijek je morao isprobati najnoviju filmsku tehniku i usavršiti je. Taj miks poslovnog elana doveo ga je do toga da je vrlo brzo počeo spavati na kauču u svom studiju, da je samo rijetko viđao vlastitu djecu - a sve to kako bi njemu nepoznatu djecu "očarao" bajkama s filmskog platna.

Uspjesi i nagrade

Već 1937. je Walt Disney počeo pisati filmsku povijest. U kina je tada stigao film „Snjeguljica i sedam patuljaka", prvi cjelovečernji crtani film koji je bio prikazan u kino-dvoranama. Mickey Mouse i ostali crtići su naime bili kratkometražnog formata. Nitko tada nije mogao ni slutiti da će uslijediti 60 novih dugometražnih Disneyjevih filmova. Ali o uspjehu Disney tada nije mogao sanjati, jer su ga mučile druge brige. Ponovno mu je zaprijetio krah, producent Walt Disney se naime preračunao. Umjesto 250.000, film je koštao 1,5 milijuna dolara. Umjesto 18 mjeseci, njegovi su crtači na njemu radili tri godine. Tri godine rada na ideji koju su mnogi u Hollywoodu tada smatrali budalaštinom. Cjelovečernji crtani film? Pa tko će stajati u redu da kupi kartu za takav film, pitali su se oni...

I kako se pokazalo mnogi su bili spremni stati u red. Kratko nakon početka prikazivanja filma je bilo jasno da se radi o hitnu - „Snjeguljica" je Disneyju priskrbila prihod od osam milijuna dolara. Ulaznica za kino u ta je vremena koštala u prosjeku 25 centi. Film je preveden na deset jezika, prikazivan je u kinima u 46 zemalja svijeta. Academy Awards je Walta Disneya nagradio i jednim Oscarom - zapravo se radilo o osam kipića. Jedan veliki i sedam malih. Kao asocijacija na Snjeguljicu i patuljke.

Jak šef s velikim egom

Rad u studijima Walta Disneya ipak nije uvijek bio bajkovit. Prekovremeni sati, loše plaće, šef koji je pedantno nadgledao svaki potez kista, šef koji je strogo pazio na svoj kreatini ego - na početku filma se uvijek naime nalazilo samo jedno ime. Njegovo. Njegov potpis do danas krasi logotip koncerna. Ali taj uspjeh firma ne može zahvaliti samo Waltu Disneyu. Studije Disney je utemeljio sa svojim bratom Royem, koji je kasnije preuzeo skrb oko financija. Miša s kojim je sve počelo kreirao je art-director Ub Iwerks, vjerojatno po strogim instrukcijama svog šefa.

Walt Disney je bio vizionar, ali i poslovni čovjek. Imao je dobar osjećaj da se okruži talentiranim ljudima. Upravo u vremenima ekonomske krize koncem 20-ih godina prošlog stoljeća, u vremenima u kojima su mnoga poduzeća bankrotirala, a obitelji osiromašile, on je etablirao merchandising. S genijalnim marketinškim menadžerom Kayem Kamenom od 30-ih godina lik Mickeya Mousea je počeo krasiti čarape, pakiranja müslija ili nogometne lopte. Vrlo brzo je Studio Disney počeo zarađivati znatno više novca preko reklamnih ugovora nego sa svojim filmovima.

Nakon "Snjeguljice" u kina su stigli "Pinocchio" (1940), "Dumbo" (1941) i "Bambi" (1942). Ali nisu bili tako uspješni kao prvi hit. Dio očekivanih prihoda je propao, jer je počeo Drugi svjetski rat, važno europsko tržište je u godinama koje su slijedile bilo izgubljeno. S obzirom na to da je sve teže bilo pronaći banke koje bi kreditirale poslovanje poduzeća, Disney je otišao na burzu. Danas je Walt Disney Company, sudeći po navodima Instituta za medijsku i informacijsku politiku, na šestom mjestu liste globalno najuspješnijih medijskih koncerna. Dionice Disneya su izlistane na indeksu Dow Jones, dakle nalaze se u društvu najuspješnijih američkih kompanija.

Tijekom Drugog svjetskog rata Disney je postao dijelom američke ratne propagandne mašinerije. Studiji su počeli producirati brojne kratke filmove i crtiće, u kojima se glorificiralo američko vođenje rata, odnosno reproduciralo slike o neprijatljima. U poznatom propagandnom uratku "The Fuehrer's Face" (1943) tako je Donald Duck morao raditi u jednoj tvornici oružja u nacističkoj Njemačkoj, te je gotovo poludio od stalnih uzvika "Heil Hitler". Disney je producirao i filmove za obuku američke vojske. Kritičari su mu predbacivali da se, umjesto ratne propagande, radije trebao posvetiti širenju pacifističkih i humanističkih ideja.

26 Oscara

U poslijeratnim godinama Disney se vratio na stare staze uspjeha filmovima poput "Alisa u zemlji čudesa" (1951) ili "Peter Pan" (1953). Disney je 1955. imao još jednu vizionarsku ideju, koja se mnogima tada činila megalomanska: on je svoje svjetova bajki pretvorio u stvarnost, tako je u Kaliforniji otvoren prvi Disneyland. Tijekom godina i desetljeća koja su slijedila, kopije su otvorene posvuda u svijetu: od Floride, Pariza do Tokija ili Šangaja.

Disney je odlikovan s ukupno 26 Oscara. Do danas je to rekord. Premijeru njegovog posljednjeg filma "Knjiga o džungli" utemeljitelj kompanije nije osobno doživio. Walt Disney je preminuo 1966. od posljedica raka pluća. Ali brend Disney je nastavio živjeti. No, s vremenom se pokazalo kako predložak po kojem su funkcionirali njegovi filmovi, taj puritanski svijet bajki, više ne funkcionira na tržištu. U 80-im godinama je uslijedila kriza filmskih studija. Tečaj dionica se sunovratio. Od 1986. vođenje koncerna je preuzeo Waltov nećak Roy E. Disney, te je s Jeffreyem Katzenbergom zaslužan za renesansu Disneyja: "Arielle morska sirena" (1989), "Ljepotica i zvijer" (1991) te na koncu "Kralj lavova" (1994).

"Ako se Disney s nečim može povezati, onda je ono što to poduzeće čini posebnim, po mom mišljenju, magija, fantazija i kreativnost. To je ono što nas čini tako posebnim. Mi pričamo priče, i kreiramo magiju u svemu čime se bavimo", kaže Betty Cline, direktorica Arhiva Walt Disney u razgovora za DW. Od početka ovog stoljeća koncern ekspandira. Najprije je Disney kupio uspješni animacijski studio Pixar, onda je "progutao" Marvelove superjunake, a na koncu i Lucasfilm, s njegovom  uspješnom serijom „Star Wars". U 2019. je pokrenuta streaming-platforma Disney+, koja se nakon određenih poteškoća uspjela etablirati i danas je globalno gledajući broj 3 u branši - nakon Netflixa i Amazon Primea.

Kritike na račun Disneyja

I dok koncern ostvaruje promet koji se mjeri milijardama dolara, na meti kritika se našao baš onaj segment s kojima je Disney i počeo - njegove bajke. Zbog rasističkih elemenata u klasicima ("Dumbo" ili "Knjiga o džungli") Disney je na početku svojih filmova publiku počeo na to i upozoravati odgovarajućim tekstovima. Nakon glasnih kritika zbog načina na koji je koncern koristio (i prisvajao) kulturno naslijeđe određenih kultura u promociji svojih filmova (poput afričke izreke „Hakuna matata", preuzete iz svahilija), Disney danas vodi puno više računa o kulturnom blagu drugih nacija i naroda. Povodom 100. jubileja konačno tako kreće prikazivanje remake hita o morskoj sireni Arielle - ali sa stvarnim glumcima. U glavnoj ulozi je tamnoputa američka zvijezda Halle Bailey.