Desetog veljače ove godine u zagrebačkom Studiju Josip Račić, predstavlja se s novom samostalnom izložbom akademski slikar iz Osijeka, Zoran Šimunović, autor iznimnog opusa, vrlo osebujnog rukopisa..

Izložbu čine ulja na velikim formatima, od 3 x 3 metra, pa do nešto manjih, 180 x 150 i 150 x 150 cm, uz vrlo zanimljiv naslova ciklusa (kojima pripadaju), Je li astronautima potrebna umjetnost i Odrastanje. 

Šimunovićev kompleksni svijet simbola, tajanstvenih znakova i oznaka, koji je prepleten unutarnjom povezanošću a posebno kada ih se gleda i doživljava, na ovoj sjajnoj izložbi dolazi do punog izražaja.

Slike koje naizgled govore same za sebe, razotkrivajući se pred radoznalim gledateljima, uvlače nas u vlastite labirinte, u osobna traženja izlaza, u kontinuirano i ustrajno istraživanje misterioznih međusobnih odnosa simbola, koji najprije odaju posve jednostavan i rekli bi logičan dojam, kako su oni tu posve slučajno i odjednom su iskočili iz zaborava i evo ih, ispred nas, egzistiraju i kao da se nikada nisu ni micali iz naših osobnosti i doživljaja.

Šimunović njeguje,prakticira vrlo snažan, slojevit kolor.

Njegove su slike prekrivene s dva raznorodna a tako pripadajuća jedna drugom, dva sloja, simbolike i raznovrsnih dominirajućih boja.

Šimunovićeve slike valja dešifrirati u trenutku suočenja s njima, potražiti analogije u vlastitom sjećanju i složiti mozaik.

Šimunovićev opus već sada zauzima važno mjesto u suvremenoj hrvatskoj likovnoj produkciji, njegove slike sve više traže inozemni galeristi.