Mjesec je Zemljin najstalniji pratilac i nebeski objekt koji se najlakše nazire na noćnom nebu. Ta tajanstvena kamena lopta udaljena 384633 km od Zemlje inspiracije je mnogih mitova i praznovjerja među ljudima već tisućama godina. Stanovnicima Zemlje je zbog svoje blizine, jedan od prepoznatljivih objekata u Sunčevom sustavu. Sama blizina dala mu je nemjerljiv kulturni i znanstveni značaj, poglavito naglašen ključnom ulogom u Zemljinim plimama i osekama.

No koliko toga znamo o njemu i koje misterije još nisu razriješene? Ponekad je istina čudnija od fikcije. Evo nekoliko činjenica koje će vas natjerati da pogledate noćno nebo malo drugačije.

Ritam mjesečevih mijena vodio je čovječanstvo tisućljećima - na primjer, kalendarski mjeseci otprilike su jednaki vremenu potrebnom za prijelaz od jednog punog mjeseca do sljedećeg. Veličine nešto više od četvrtine Zemlje, s opsegom od 10.917 kilometara oko ekvatora i polumjerom (udaljenost od jezgre Mjeseca do površine) od samo 1.737 kilometara, nastao kada je stijena veličine Marsa udarila o Zemlju, nedugo nakon što se Sunčev sustav počeo formirati prije otprilike 4,5 milijardi godina.

Na lokalnoj razini se svi još pribojavamo potresa i rado bi pobjegli od njih, pa čak i na Mjesec. Ali jeste li znali da su takva podrhtavanja prisutna i tamo? Mjesečevi potresi su uzrokovani gravitacijskim utjecajem Zemlje i za razliku od potresa na Zemlji koji traju najviše nekoliko minuta, potresi na Mjesecu mogu trajati i do pola sata. Mjesec se zapravo postupno udaljava - svake godine Mjesec se pomakne oko četiri centimetra dalje. To je zato što postoji mala količina trenja između Zemlje i plime i oseke, što usporava rotaciju našeg planeta. Dok se Zemljina vrtnja usporava, Mjesec se umiče. Budući da Mjesec kruži oko Zemlje istom brzinom kojom se okreće, to znači da je uvijek ista strana Mjeseca okrenuta prema Zemlji. Ovo je poznato kao sinkrona rotacija. Sinkrona rotacija je razlog zašto neki ljudi stranu koja nikada nije okrenuta prema Zemlji nazivaju 'tamnom stranom' Mjeseca.

Dugo su znanstvenici mislili da na Mjesecu nema atmosfere, no nedavne studije potvrdile su da postoji. Vrlo tanka atmosfera, poznata kao egzosfera, sadrži helij, argon, neon, amonijak, metan i ugljikov dioksid. Također sadrži natrij i kalij, koji se obično ne nalaze kao plinovi u atmosferama Zemlje, Venere ili Marsa. Tanka atmosfera na Mjesecu značila je da su udarni krateri kometa ostali istaknuti - budući da Mjesec nema vremenskih uvjeta, zapravo nema erozije na nebeskom tijelu.

Čovjek nije kročio na Mjesec više od četiri desetljeća, a ipak su vidljivi svježi otisci. Je li ovo dokaz vanzemaljskog oblika života? Ne, to su samo ostaci astronautskih stopa. Budući da na Mjesecu nema vjetra ni vode, tragovi mogu trajati milijunima godina. Svih šest dosadašnjih slijetanja ljudi na Mjesec bili su dio NASA-inog programa Apollo, koji je trajao između 1961. i 1972. godine. Nakon značajnog postignuća Apolla 11, slijetanja Neila Armstronga i Buzza Aldrina na Mjesec 20. srpnja 1969., SAD je iskrcao još pet misija do 1972. Ukupno je dvanaest ljudi hodalo površinom Mjeseca. Tijekom tih misija astronauti su skupljali uzorke, provodili znanstvene eksperimente, istraživali krajolik u buggyju i čak igrali golf. Od tada se nitko nije vratio na Mjesec, no NASA planira ponovno postaviti ljude na površinu Mjeseca lansiranjem Artemisa III 2025. godine. Mjesečeva površina je zapravo tamna. Iako se u usporedbi s noćnim nebom čini vrlo svijetlim, s refleksijom tek malo višom od refleksije istrošenog asfalta.​ Većina od 200 tona smeća na Mjesecu je svemirsko smeće i ephemera koje su se srušile ili ostavile za sobom 12 astronauta koji su posjetili Mjesec od 1969.: napušteni sateliti, potrošene rakete, kamere, ruksaci i loptice za golf. Ali evo jedne od morbidnijih činjenica o Mjesecu: među ostacima na Mjesecu nalazi se pepeo Eugenea Shoemakera, jednog od utemeljitelja polja planetarne znanosti, kojeg je NASA poslala u nebo u polikarbonatnoj kapsuli.

Jedna od činjenica o mjesecu iz srednjeg vijeka je da su znanstvenici i filozofi vjerovali da pun mjesec uzrokuje napadaje i utječe na epizode groznice i reumatizma. Zbog veze između Mjeseca i neobičnog ponašanja, oboljele su nazivali luđacima ili, doslovno, "mjesečevim bolesnicima".

Mjesec ima svoju vlastitu vremensku zonu koju zovemo "lunarno standardno vrijeme", ali ne odgovara samo vremenu na Zemlji. Vrijeme je sasvim drugačije na Mjesecu nego na Zemlji; godina na mjesecu podijeljena je na dvanaest "dana", od kojih je svaki otprilike dugačak kao mjesec na Zemlji. Svaki "dan" nazvan je po drugom astronautu koji je hodao po Mjesecu. "Dani" su podijeljeni u 30 "ciklusa", koji su zatim podijeljeni u sate, minute i sekunde. Kalendar je započeo u trenutku kada je Neil Armstrong hodao po Mjesecu: Godina 1, dan 1, ciklus 1 započeo je 21. srpnja 1969. u 02:56:15 po univerzalnom vremenu.

Noćno nebo kao u očima promatrača

Ok, sad kad smo pretresli zanimljivosti, vratimo na onu osnovnu ljudsku želju od kad postoji svijest i promatranje ovog nebeskog tijela - kako najbolje raznim umjetničkim kanalima dočarati i uhvatiti bar dio grandioznosti koju vidimo golim okom. Od spiljskih ljudi i murala u pećinama pa sve do super tehnoloških telefoto kamera, ljudi oduvijek pokušavaju uhvatiti dio noćnog neba i Mjesec kroz sve faze. Ali nije lako promatrati i uhvatiti fotografiju Mjeseca iz gradova i urbanih sredina. Svjetlosno zagađenje je obično preveliko, ali uz dobru kameru i ponešto planiranja ovakve kompozicije su vrlo izvedive. Pronađite pravo mjesto, ali prije nego krenete, planirajte unaprijed i odaberite vedru večer bez oblaka. Zimske večeri obično su bolje, jer gradska vrućina ljeti stvara vlagu i izmaglicu. Noći bez mjesečine također bolje funkcioniraju za gledanje zvijezda, iako gledanje u puni Mjesec samo po sebi može biti ugodno iskustvo. Kada živite u gradu, trik je pronaći što veći komadić neba ili se popeti što više možete iznad krovova. Izbjegavajte svjetlosno zagađenje. Svjetlosno onečišćenje ne znači samo narančasti sjaj urbanog prostora, već i obližnja ulična svjetiljka može ometati pogled.

Znajte što tražite - Mjesec je općenito lako uočiti, a kada je riječ o zvijezdama, ima ih na milijarde.

I najvažnije - oprema! Premda za idealne fotke postoji i skupa fotografska oprema, korisnici žele obično iskoristiti spontani trenutak i fokusiraju se na mogućnosti i značajke svojih pametnih telefona. Od svih velikih tehnoloških brandova možemo dobiti drugačije ili slične opcije, ali prema zadnjim ocjenama DXOMARK stručnjaka najnoviji Huawei flagship, P60 Pro definitivno podiže koplje telefoto kamerom s ultra osvjetljenjem, opremljenom višestrukim grupama leća i F2.1 velikim otvorom blende koji prima 178% više svjetla kako bi istaknuo bogate detalje. Spomenimo i impresivni zoom koji uz algoritam HUAWEI XD Optics reproducira zapanjujuće fotografije Mjeseca u full HD raskoši. Huawei P60 Pro briljira u snimanju fotografija super mjeseca i noćnog neba, zahvaljujući naprednoj tehnologiji kamere i značajkama posebno dizajniranim za poboljšanje fotografije pri slabom osvjetljenju. Kad je riječ o fotografiji super mjeseca, senzor visoke rezolucije Huawei P60 Pro i tehnologija optičke stabilizacije slike (OIS) rade zajedno kako bi pružili detaljne i oštre slike čak i u uvjetima slabog osvjetljenja. Velika veličina senzora omogućuje bolju osjetljivost na svjetlo, što rezultira smanjenim šumom i poboljšanom kvalitetom slike. Za snimanje zadivljujućih detalja super mjeseca, P60 Pro nudi moćne mogućnosti zumiranja. S teleobjektivom i optičkim zumom možete se približiti mjesecu bez ugrožavanja kvalitete slike. Telefoto leća također ima koristi od optičke stabilizacije slike, osiguravajući stabilne snimke čak i kada je zumirana, što je osobito važno za snimanje zamršene mjesečeve površine. Osim toga, Huawei P60 Pro koristi svoje napredne AI algoritme za optimizaciju postavki kamere posebno za fotografiranje noćnog neba. AI prepoznaje slabo osvijetljeno okruženje i prilagođava parametre kao što su ekspozicija, ISO i brzina zatvarača u skladu s tim za snimanje dobro uravnoteženih i živih slika noćnog neba. Kako bi poboljšao cjelokupno iskustvo fotografiranja noćnog neba, P60 Pro nudi namjenski noćni način rada. Ovaj način rada koristi višestruku ekspoziciju i napredne tehnike obrade slike za hvatanje više svjetla i detalja u tamnim scenama. Značajno poboljšava vidljivost zvijezda, pojačava kontrast i smanjuje šum, što rezultira fotografijama noćnog neba koje oduzimaju dah. Štoviše, Huawei P60 Pro ima način rada duge ekspozicije, što vam omogućuje eksperimentiranje s tehnikama kreativne noćne fotografije. Ovaj način rada produljuje vrijeme ekspozicije, dopuštajući hvatanje više svjetla, što rezultira zadivljujućim svjetlosnim tragovima, tragovima zvijezda ili glatkim efektima vode. Aplikacija kamere na P60 Pro također nudi ručne kontrole, omogućujući vam podešavanje postavki kao što su ISO, brzina zatvarača, fokus i balans bijele boje. Ova razina kontrole je korisna za snimanje preciznih snimaka noćnog neba, jer možete fino podesiti postavke da odgovaraju specifičnim uvjetima i vašoj kreativnoj viziji.

Bilo da snimate očaravajući super mjesec ili pokušavate ovjekovječiti ljepotu noćnog neba, napredne mogućnosti kamere Huawei P60 Pro, optičko zumiranje, AI optimizacija, namjenski noćni način rada i ručne kontrole čine ga fantastičnim izborom za snimanje zapanjujućih fotografija u uvjetima slabog osvjetljenja.

Dodirnite Mjesec u centru Zagreba

Kako bi osvijestili problematiku svjetlosnog onečišćenja, ali i pružili stanovnicima Zagreba dodatnu vizualnu atrakciju, domaći autori uz potporu tehnološke tvrtke Huawei u samom centru Zagreba postaviti će svjetlosnu instalaciju „Touch the Moon" koje će pomoću projekcija na 5 metara velikoj replici ovog nebeskog tijela projicirati sve vizure noćnog neba. Autorsko djelo Kotaga Studia i novo medijskog umjetnika Branimira Štivića omogućiti će svim prolaznicima impresivan pogled na ovo fascinantno nebesko tijelo. Instalacija će biti postavljena u centru Zagreba na lokaciji Trg Mažuranića u periodu od 16. lipnja pa sve do 21. lipnja u večernjim satima.

Autor:

Branimir Štivić (1991., Cerić) diplomirao je Nove Medije na ALU u Zagrebu (2021.) i Informacijsko i Programsko Inženjerstvo na Fakultetu Organizacije i Informatike u Varaždinu (2015.). U svojem umjetničkom radu bavi se zvučnim i svjetlosnim instalacijama, a/v performansom, živim filmom, expanded-cinema performansom, programiranom umjetnošću, umjetnom inteligencijom i zvukom za suvremeni ples. U recentnoj seriji radova istražuje fizikalnost LED piksela i cijenu korištenja nove tehnologije u suvremenoj umjetnosti te njezine implikacije na globalnu ekonomiju, ljudski rad i ekologiju. Surađivao je sa DB Indoš: Kuća ekstremnog muzičkog kazališta, u performansu "I:O:" i "Kužni Ifrit", te je izlagao na grupnim i samostalnim izložbama u Muzeju suvremene umjetnosti Zagreb, GMK, artKit Kibla,  Atelijeri Žitnjak, Lazareti, Šira, Prozori, Laubi, Pogonu jedinstva, Kazamatu, NMG@Praktika i Galeriji SC. U sklopu umjetničke rezidencije "on-the-fly" nastupio je u "Het Orgelpark" u Amstedramu, a izvodio je na festivalima Device_art 7.021, 25fps-a , Vector Hack,  ZEZ, SineLinea, Monoplay, Barutana te Sonica(@Cankarjev Dom). Kroz rezidenciju i suradnju ZEZxSonica festivala odabran je kao umjetnik SHAPE+ platforme. Sudjelovao je na Reassemble Lab: Weatherscapes laboratoriju u organizaciji FIBER festivala Amsterdam. Dobitnik umjetničke nagrade Zlatna Lubenica 7.0 2023. godine u Puli.