Jedna od intrigantnijih povijesnih teorija koja izaziva rasprave jest "Fantomsko vrijeme" (njem. Phantomzeit), koju je iznio njemački povjesničar Heribert Illig 1990-ih. Prema njegovim tvrdnjama, danas ne živimo u 21. stoljeću, već zapravo u 18. stoljeću, jer su otprilike tri stoljeća u povijesti jednostavno izmišljena.

Illig tvrdi da je razdoblje od 614. do 911. godine naše ere zapravo povijesna izmišljotina, dodana u kronologiju zbog političkih i ideoloških razloga. Ako je njegova teorija točna, danas bismo trebali živjeti u 1727. godini, a ne u 2024. godini. Iako se ideja čini radikalnom, izazvala je interes među ljubiteljima povijesti i teorija zavjere, pa čak i neke stručne rasprave.

Osnova teorije

Illigova teorija temelji se na nekoliko ključnih tvrdnji. Prvo, on sugerira da nema dovoljno arheoloških dokaza koji bi podržali postojanje događaja i struktura iz ranog srednjeg vijeka, uključujući doba Karla Velikog, koji je navodno vladao u 8. i 9. stoljeću. Prema Illigu, taj moćni car nikada nije postojao, a njegova je priča izmišljena kako bi se legitimirale određene političke strukture.

Drugo, Illig navodi da je kalendarski sustav koji je koristila Crkva tijekom srednjeg vijeka bio podložan manipulaciji. Uvođenje gregorijanskog kalendara 1582. godine, kojim je ispravljena razlika u Julijanskom kalendaru, prema njemu je dodalo nepotrebna stoljeća. Tvrdi da se razlika od desetak dana, zbog akumulacije pogrešaka u kalendaru, ne slaže s očekivanim vremenskim razmakom, što implicira da je vrijeme umjetno prošireno.

Motivacija za "izmišljanje" povijesti

Illig nagađa da su rimski car Svetog Rimskog Carstva Oton III. i papa Silvestar II. bili ključne figure u ovoj zavjeri. Njihova želja za prikazivanjem vlasti kao božanski opravdane mogla je potaknuti stvaranje povijesti koja je služila kao temelj za njihovu legitimaciju. Dodavanje izmišljenih stoljeća omogućilo bi im da svoje carstvo pozicioniraju bliže simboličnoj godini 1000., koja je imala posebno značenje u kršćanskoj eshatologiji.

Kritike teorije

Većina povjesničara i arheologa odbacuje Illigovu teoriju, navodeći brojne dokaze iz arheologije, astronomije i povijesnih izvora koji potvrđuju kontinuitet događaja u ranom srednjem vijeku. Primjerice, promatranje nebeskih događaja, poput pomrčina Sunca i Mjeseca, podudara se s tadašnjim kronikama i modernim astronomskim proračunima. Nadalje, postoje brojni arheološki nalazi iz razdoblja koje Illig osporava.

Zaključak

Iako Illigova teorija o fantomskom vremenu izaziva maštu i otvara pitanja o tome koliko možemo vjerovati povijesnim izvorima, ona nije znanstveno dokazana. Povijest, iako ponekad fragmentirana i podložna reinterpretaciji, ipak se oslanja na mnoštvo dokaza koji teško mogu biti potpuno izbrisani ili izmišljeni. Ipak, teorija nas podsjeća na važnost kritičkog promišljanja o povijesti i njezinim izvorima.