« Iza ogledala
objavljeno prije 9 godina i 5 mjeseci
INTELIGENTNI DIZAJN

Je li svemir nastao u laboratoriju?

Rasprava oko toga ima li svemir stvaratelja i tko bi on mogao biti, spada među najstarije u ljudskoj povijesti

Svemir - djelo slučaja, Boga, arhitekata, dizajnera ... :)
Svemir - djelo slučaja, Boga, arhitekata, dizajnera ... :) (Shutterstock)
Više o

svemir

,

Veliki prasak

,

evolucija

,

Red Light

,

toplokrvne životinje

,

teorije

,

podrijetlo svemira

,

tajne svemira

,

stvaranje svemira

No među hrpom argumenata koji se razmjenjuju među vjernicima i skepticima, jedna mogućnost je skoro u potpunosti ignorirana - ideja da je svemir stvoren od bića koja su vrlo slična nama, koristeći tehnologiju koja nije toliko različita od one koju posjeduje znanost današnjice.

Kao i bilo što drugo u modernoj fizici, ideja uključuje akceleraciju čestica, poput one koja se događa u LHC-u u Švicarskoj. Prije nego je LHC počeo s radom, nekoliko skeptika smatralo je da bi divovski stroj mogao stvoriti crnu rupu koja bi uništila svijet. To se naravno nije dogodilo: premda je moguće da stroj generira umjetnu crnu rupu, ona bi bila premala da proguta čak i atom, a kamoli cijelu kuglu Zemaljsku.

>> 7 svjetskih čuda u svemiru

No, da bi se stvorio novi svemir potreban je stroj samo malo jači od LHC-a, a postoje šanse da je i naš vlastiti svemir stvoren na taj način. To je moguće zbog dva razloga. Prvi, crne rupe mogu - s čim su obožavatelji SF-a dobro upoznati - stvoriti prolaz u druge regije vremena i prostora. Drugi, zbog zanimljive činjenice da gravitacija posjeduje negativnu energiju, nije potrebna velika energija da bi se stvorio svemir. Unatoč velikoj količini energije koju sadrži svaki atom materije, ona se precizno balansira negativnošću gravitacije.

Osim toga, crne rupe je lako stvoriti. Za bilo koji objekt postoji kritični radijus, koji se još i naziva Schwarzschild radijus, a to je točka kada masa objekta počinje stvarati crnu rupu. Schwarzschild radijus Sunca iznosi dvije milje, tj. 1/200,000 zvijezdine trenutne širine. Da bi npr. Zemlja postala crna rupa trebala bi se sažeti u lopticu radijusa od samo 1 cm.

Crne rupe koje se može stvoriti u akceleratoru čestica, bile bi mnogo manje: sićušne mase stisnute u nevjerojatno mali volumen. No zbog negativne energije gravitacije, nije bitno koliko su velike: još uvijek imaju potencijal da se napušu i prošire unutar svojih vlastitih dimenzija (umjesto da počnu gutati našu vlastitu). Ovakva ekspanzija je ono što se dogodilo s našim svemirom tijekom Velikog praska, kada je iznenada eksplodirao iz sićušne nakupine materije i proširio se u pravi svemir.

Ideja kozmičke inflacije

Alan Guth s MIT-a prvi je predložio sada široko prihvaćenu ideju kozmičke inflacije - to znači da je početna točka Velikog praska bila znatno manja, a ekspanzija mnogo brža nego se prije pretpostavljalo. Guth je istraživao mogućnosti stvaranja svemira u laboratoriju, te zaključio kako zakoni fizike to dopuštaju.

Najveće pitanje jest je li se to već dogodilo - je li naš svemir dizajniran? Pod time se ne misli na figuru Boga, inteligentnog dizajnera koji nadgleda sve aspekte života. Evolucija pomoću prirodne selekcije, i ostali procesi koji su stvorili naš planet te život na njemu, dovoljni su da se objasni kako smo postali takvima kakvi jesmo, uz naravno zakone fizike koji operiraju našim svemirom.

Unatoč tome, još uvijek postoji mjesto za inteligentnog kreatora svemira. Moderna fizika sugerira kako je naš svemir samo jedan od mnogih, dio tzv. ˝mulitsvemira˝ gdje različite regije prostora i vremena imaju različita svojstva. Ako je naš svemir stvoren od strane tehnološki napredne civilizacije, onda je ona odgovorna samo za Veliki prasak i ništa drugo.

Tri nivoa stvaranja svemira

Ako ti kreatori stvaraju svemire pomoću crnih rupa - jedni način koji je nama poznat - onda postoje tri nivoa na kojima operiraju. Prvi je samo stvaranje crnih rupa, bez utjecanja na zakone fizike u samom svemiru. Drugi nivo uključivao bi usmjeravanje mladog svemira u određenom smjeru. Moguće je utjecati na crne rupe da sila gravitacije bude malo jača nego u roditeljskom svemiru.

Treći nivo, vrlo napredan, uključivao bi mogućnost postavljanja točno određenih svojstava svemira. Analogija su djeca iz epruvete - no umjesto da utječu na DNK kako bi dobili savršeno dijete, znanstvenici napredne civilizacije utječu na zakone fizike kako bi dobili savršen svemir.

>> Što održava svemir cjelovitim?

Ovo možda zvuči pretjerano, no zanimljiva stvar u vezi ove teorije jest vjerojatnost da se doista dogodila, i da se još uvijek događa. Sve što je potrebno jest da se evolucija prirodno pojavi u multisvemiru, sve dok, u barem jednom od tih svemira, inteligencija ne dođe na visok nivo. S te točke, inteligentni kreatori stvaraju dovoljno drugih svemira pogodnih za evoluciju, koji uskoro nadmašuju njihov vlastiti svemir, što znači da se svemiri poput našega rapidno šire, dok neinteligentni svemiri predstavljaju samo jednu malu frakciju u cijelom multisvemiru. S ove toče gledišta postaje vrlo vjerojatno da je bilo koji svemir, uključujući i naš, nastao inteligentnim dizajnom umjesto prirodnim procesom.

I dok je inteligencija potrebna za stvaranje tako nečega definitivno superiornija našoj,  vjerojatno je sličnog porijekla kao i mi sami, radije nego božanskog. A najvažniji razlog za stvaranje svemira od strane takve inteligencije jednak je istraživanju nepoznatih područja Zemlje, proučavanju prirode i subatomskih čestica - jer ona to jednostavno može. Civilizacija koja posjeduje tehnologiju da stvori novi svemir vjerojatno neće odoljeti tom iskušenju.

14.08.2011. 21:30:00
Novi komentar
nužno
nužno